Knjiga ‘Hrvatska kemija u 20. stoljeću. Ljudi i događaji’ objavljena je u studenom 2014. godine u suradnji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i Školske knjige. Autori knjige su prof. dr. sc. Snježana Paušek Baždar i akademik Nenad Trinajstić.
Kemija je jedina znanost koja je hrvatskom narodu u 20. stoljeću dala dva nobelovca: Lavoslava Ružičku (1939.) i Vladimira Preloga (1975.). Stoga je važno upoznati razvitak hrvatske kemije u tom stoljeću, kada ona doseže razinu svjetske znanosti.
U istraživanju doprinosa određene znanosti najvažnija je spoznaja o idejama, teorijama i metodama te znanosti u njezinu povijesnom tijeku. No, s obzirom da se kemijska sredina u svakoj državi svijeta razvijala na drugačiji način, to je težište ove knjige na sociološkom aspektu. Naime, razvitak znanosti je u interakciji s razvitkom društva u cjelini.
Promicanje znanosti i odrednice njezina razvitka ovise o stanju i svijesti društva u cjelini, a društvo je pak toliko razvijeno koliko je u njemu važna uloga znanosti.
Na početku knjige istaknut je pregled hrvatske kemije u 19. stoljeću, bez kojeg bi bilo teško razumjeti događanja s početka 20. stoljeća i njihov značaj za kasniji razvoj kemije u Hrvatskoj. Kako je Hrvatska u 20. stoljeću prošla kroz čak pet političkih ustroja: od Austrijske carevine do samostalne Republike Hrvatske, naredna poglavlja knjige slijede takav kronološki tijek: Hrvatska kemija od početka 20. stoljeća do prve Jugoslavije (1901.-1918.), Hrvatska kemija u prvoj Jugoslaviji (1918.-1941.), Hrvatska kemija u doba Nezavisne države Hrvatske (1941.-1945.), Hrvatska kemija u socijalističkoj Jugoslaviji (1945.-1990.), Hrvatska kemija u Republici Hrvatskoj (1991.-2000.), a potom slijede četiri poglavlja, pod naslovima:
– Hrvatska kemijska udruženja i časopisi u 20. stoljeću
– Pogled na hrvatsku kemiju preko skupova hrvatskih kemičara i kemijskih inženjera
– Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske
– Kemičari u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti
Podnaslov knjige je ‘Ljudi i događaji’, stoga što je istaknuta uloga hrvatskih kemičara ne samo u znanstvenom istraživanju i osobnoj karijeri, već i u radu za opće dobro što se prvenstveno odnosi na institucionaliziranje, odnosno izgradnju znanstvenih instituta i zavoda, na promicanje i organiziranje rada u struci, na okupljanju znanstvenog kadra i stvaranje znanstvenog tima te rad na edukaciji i usavršavanju mladih znanstvenika, svojih nasljednika.
Tako su na kraju knjige dodani životopisi onih kemičara koji su ostavili istaknutiji trag u razvitku hrvatske kemije i, u tom pogledu, temeljenju hrvatske kemijske sredine. Time su otrgnute od zaborava i ljudske vrednote. Treba istaknuti da kemija, osim svojih fundamentalnih istraživanja, čini temelj brojnim primijenjenim znanostima, pa su studiji inženjerstva, tehnike, tehnologije, farmacije, biologije, medicine, veterine, agronomije i šumarstva nezamislivi bez nastave i eksperimentalnog rada iz kemije. Stoga se kemija, od osnutka tih fakulteta u Hrvatskoj u prva tri desetljeća 20. stoljeća, širi i presađuje s Mudroslovnog na ostale novoutemeljene hrvatske fakultete, što je također obuhvaćeno u tekstu ove knjige.
Iz ove knjige jasno je vidljivo da se hrvatska kemija u 20. stoljeću bitno razlikuje po svojim dosezima ka vrhu svjetske znanosti u dva najvažnija vremenska razdoblja, ono prije osnutka Instituta Ruđer Bošković 1950. i na razdoblje poslije toga. Naime, tek nakon osnutka IRB-a hrvatska znanost se mogla predstaviti svijetu.
Članovi Kemijskog odsjeka PMF-a i kemičari u HAZU imaju važan položaj u Međunarodnoj zajednici za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC), u Komisiji za nomenklaturu te zajednice te Europskom kristalografskom komitetu, a kemijski časopis CCA dobio je međunarodno priznat oblik.
Ova knjiga predstavlja vrijedan doprinos poznavanju povijesti znanosti i hrvatske kemije, osobito sa sociološkog aspekta. Stoga se ona može preporučiti svim kemičarima i kolegama srodnih struka te srednjoškolcima i studentima kao i svima onima koji su zainteresirani za razvitak prirodnih znanosti i dublji uvid u razvitak kemije u Hrvata od druge polovice 19. stoljeća do konca 20. stoljeća.
P. R.
