U Vili Istenič, u slovenskom Bizeljskom, održano je ocjenjivanje pjenušavih vina mreže Salon of Sparkling wines, na kojem su dvije deveteročlane hrvatsko-slovenske komisije vinskih stručnjaka, kojima su predsjedali enolozi Franjo Francem i Darja Bovha, odabrale najbolja pjenušava vina.
Apsolutni pobjednik je hrvatski pjenušac 1288, vinarije Pavlomir iz Novog Vinodolskog, a među prvih pet bijelih, na četvrtom mjestu je pjenušac vinarija Slamić Didov san brut 2015, dok je peti Griffin Zero, brut nature 2013, plešivičke vinarije Griffin Ivančić. U kategoriji ružičastih vina prvih pet mjesta zauzeli su slovenski pjenušci.
Bijela pjenušava vina
1. Pavlomir; 1288 brut, 2013
2. Vina Kauran; Victoria 2010
3. Radgonske gorice d.d.; Zlata radgonska penina selection, 2015
4. Vinarija Slamić; Didov san, brut 2015
5. Vinarija Griffin Ivančić, Griffin zero, brut nature 2013Rosé pjenušava vina
1. Istenič; Gourmet rosé 2015
2. Zlati Grič; Konjiška penine rosé 2015
3. Vino Kozinc; Joker zara, 2016
4. Vinogradništvo in vinarstvo Čarga; Donna Regina rosé 2016
5. Vina Joannes; Penina Joannes rosé brut 2016
Trendovi u svijetu pjenušavih vina
Nakon ocjenjivanja održana je rasprava o trendovima na kojemu su ocjenjivači i promatrači pokušali opisati trenutno stanje na pjenušavoj sceni obje države iako o proizvodnji i prodaji nema relevantnih podataka.
Na raspravi je uvodno govorio enolog Dušan Brejc naglasivši da se uzlet proizvodnje pjenušavih vina u Sloveniji dogodio od 2006., te da je od tadašnjih 3% proizvodnja do danas porasla na 10%. Prema dostupnim (neslužbenim) podacima, u Sloveniji se godišnje proizvede oko 2 milijuna boca pjenušavih vina, dok se u Hrvatskoj taj broj kreće oko milijun (neslužbeni podaci) s porastom proizvodnje posebice posljednje tri godine. Problem obje države jest statistika, jer se ne zna točno koliko pjenušaca (i zašto – zbog odležavanja ili zbog nemogućnosti prodaje?) ima na zalihama. Sommelier Mario Meštrović primijetio je kako bi nam bilo lakše da po uzoru na svjetske regije (Champagna, Franciacorta) napravimo tipizaciju, jer sada sve malo podsjeća na Divlji zapad – svatko radi što hoće i kako hoće. Sommelier Darko Lugarić rekao je da je danas puno lakše prodati pjenušac nego prije nekoliko godina, potrošnja raste, ali još uvijek treba puno raditi na edukaciji. Iako potrošačima pjenušac nije nepoznanica, pitanje je samo koliko će potrošiti za čašu i znaju li što dobivaju za cijenu koju plate. Na edukaciju se nadovezala i enologinja Jasminka Šaško koja je opisala iskustva njihova restorana Vuglec Breg: ‘Nakon stalne edukacije osoblja, pjenušava vina se više prodaju (i u podrumu i restoranu) stoga se vinarija Vuglec sve više posvećuje proizvodnji pjenušavih vina.’
Na kraju se došlo do zaključka da je tipizacija pjenušavih vina (po uzoru na Francusku, Italiju, Austriju) te jači zajednički marketing udruga vinara bio bi dobar potez za prepoznatljivost naših pjenušavih vina u svijetu, a edukacija potrošača i ugostitelja je jedini način na koji se pjenušci mogu bolje (prepoznati) i prodati, jer proizvodnja raste, a svijest potrošača je ne prati!
M. V. / Foto: Julio Frangen
