Intervju: Maro Kriste, dubrovački slikar

Akademski slikar iz Dubrovnika, Maro Kriste, u svome rodonom Gradu održat će 13. lipnja izložbu u Tvrđavi svetog Ivana, gdje će svoj rad predstaviti s dvadesetak ulja na platnu. To je bio i povod za ovaj razgovor s njim.Maro Kriste-portretSlikarstvo je Vaš životni poziv…
Moja vodilja je da talentom idem ususret slikarstvu koje je za mene životni poziv i veliki izazov kojeg sam prihvatio i ostvario, te ću nastaviti tako i dalje.

Koje likovne tehnike najviše koristite?
Dvadeset godina sam pronalazio svoj stil i tehniku i kad sam ih pronašao, shvatio sam da je tehniciranje boja virtuozna majstorija kojoj je sadržaj potreban, ali nije o njemu ovisna. Boja je osnovni element kolorističkog slikarstva koji može i samostalno funkcionirati pa nerijetko cijelu sliku gradim u tonovima jedne boje, kao što su neki ljubičasti aktovi ili cijeli pejsaži od desetak tonova zelene boje.

Kako nastaje djelo u Vašim rukama?
Vlastitom formom u glavi do početka stvaranja slike. Tu formu razvijam slikarskom tehnikom od svjetlijeg prema tamnijem, tako da u svakom momentu uspostavljam kontrolu nad slikom. U tom trenutku pronalazim nove forme koje otvaram ili zatvaram. Preferiram slikanje bojom. Navika mi je lijepiti metal i asamblaže, razne kolaže od papira s dodatnim crtežima, sve kako bih dobio teksturu na slici, ali moja strast je boja.

Koji Vam je najdraži motiv?
Ne fokusiram se na motiv, sasvim suprotno, izbjegavam opterećenje koje nameće forma i fokusiram se na kolorit. On većinom uvjetuje kako ce se motiv dalje razvijati. Već sedamdeset godina umjetnici konstantno dokazuju da ne treba pridavati važnost motivu, već orijentaciji prema slikarstvu. Zanimljiva mi je grupa njemačkih ekspresionista Die Brucke, čijih se postulata u slikarstvu ja itekako pridržavam.

Imate li uzor u slikarstvu, odnosno tko Vas fascinira svojim radom?
Willem de Kooning zbog toga što je on u potpunosti raščlanio slikarsku formu, dekonstruiravši oblike, poigravajući se s groteskom i stavljajući boju u prvi plan.

Maro Kriste -izložbaSamostalna ili skupna izložba? Koji je Vaš afinitet?
Jedna od najdražih skupnih izložbi mi je bila ona ‘Dubrovačke kravate’ jer sam se poigrao s novim materijalima, što je za mene bio novi i inovativni zadatak.

U čemu pronalazite nadahnuće za svoje radove?
Vječna inspiracija mi je stvaranje novih boja, korištenje neobičnih tonaliteta iz osnovnih valera boje, ali ako me pitate za inspiraciju motiva, crpim je iz svega vidljivog. Šetajući mi dolaze nove ideje, prenosim ih na papir, skiciram na platno i tad započnem svoje djelo.

Koliki je vremenski period stvaranja umjetničkog djela?
Ekspresionisti su bili fascinirani idejom da se slika treba završiti za dvadeset minuta pa su slikali benzinom koji brzo hlapi i boja se suši. Neki, posebno amateri, slikarstvu pristupaju olako pa bez potrebnog znanja i vještina misle da mogu naslikati sliku za pet minuta. Jedan je slikar na to pitanje odgovorio da mu treba 30 godina i dva sata. Naime, 30 godina je imao radnog staža. Za neke slike meni je potrebno kraće vremena, a za druge i po sedam dana.

U Vašem opusu najviše je kojih djela?
Enformel i crtačkih na papiru, a posebno onih koja još nisu ostvarena.

Tvrđava svetog Ivana u Duborvniku neobičan je ambijent za održavanje izložbe?
Odlučio sam se za tu lokaciju upravo zato jer je neuobičajena. Same zidine sačinjavaju ambijentalno i zvukom drugačiju misao jer je prisutno more, vjetar i iznenađenje koje može donijeti kiša. Volim tu neizvjesnost u svome radu, u susretu ljudi s mojim djelima i svemu što okružuje njih i nas.

Radovi koje ćete prikazati su koje tematike?
Najbolje od Dubrovnika, kao što je Tudor slikao fotografijom skrovite motive našeg grada koji se često prikazuje u turističkoj propagandi. Naziv izložbe je ‘Traganje za Gradom’ kojeg je nadjenuo poznati likovni kritičar Marin Ivanović. Mislim da je u svome tekstu dobro analizirao želju svih nas da se odvojimo od svega što nam grad u kojem živimo nameće. Onda tražim neke nove vizure i razbijam predrasude da se najpoznatije vizure Dubrovnika mogu interpretirati na samo jedan način i da je slikanje tih vizura kič.

Koja je poruka onima koji umjetnost smatraju prioritetom i preferiraju je?
U umjetnosti se čovjek iscrpljuje u svakidašnjoj organizaciji, a najljepše je kad čovjek na kraju izvuče od svega onog najbolje što je napravio i za što se trudio, zalagao, borio i što je na samom kraju i stvarao, te svu svoju ljubav, svakodnevnicu i poimanje života i rituale prenio na tu sliku, koja je odraz njega i njegovog svjetonazora na sve te čimbenike.

Razgovarao: Joško Dadić / Dalmacijanews

Foto: Miho Skvrce , FAMA

Pročitajte još: Maro Kriste: Traganje za Gradom

Tagged: , , , , , , , , , ,