Ivo i Slavko Goldstein: Tito (biografija)

Promocija knjige Ive i Slavka Goldsteina ‘Tito’, najobimnije, najdetaljnije i najobuhvatnije biografija Josipa Broza napisane posljednjih godina, održat će se u utorak, 16. lipnja (19 sati) u Novinarskom domu u Zagrebu. O knjizi, objavljenoj u izdanju Profila, govorit će Ivan Lovrenović, doc. dr. sc. Hrvoje Klasić, doc. dr. sc. Goran Hutinec, Miljenko Jergović i autor Ivo Goldstein. Promociju će voditi Tomislav Cvitković.
Tito (Ivo i Slavko Goldstein)Za suvremenike Josipa Broza Tita – Churchilla, Roosevelta, Staljina, de Gaullea, Hitlera, Mussolinija, Mačeka, Pavelića – već je poprilično jasno kakvo im je mjesto u povjesnici njihovih naroda i svijeta. Međutim, o Titu u njegovoj domovini Hrvatskoj i susjednim zemljama, odnosno u zemljama bivše Jugoslavije, još traje tvrda podvojenost. Možda ga moramo ubrojiti među one rjeđe državnike o kojima povijest nikad nije uspostavila neko prevladavajuće opće mišljenje, o kojima je bilo i bit će kontroverznih interpretacija – poput  Temistokla, Gaja Julija Cezara, Robespierrea ili Napoleona?

O Titu i njegovoj ulozi u povijesti još će se dugo voditi rasprave. Dijelom je to i zato što su nacionalne povijesti uvijek željne fascinantnih legendi o svojim junacima: mali pastir poveo je svoj narod protiv tlačitelja, postao kralj, osnovao najljepši grad, u kojem je njegov sin sagradio najljepši hram (David i Salomon). Siromašni odrpanac, kod kuće bojažljivi papučar, u beskrajnim polemikama nadmudruje profesionalne mudrace, podučava brojne uglednike i postaje jednim od utemeljitelja europske filozofije (Sokrat). Neuka seoska djevojka čudnim fanatizmom nadahnjuje cijelu naciju i vodi je u velike pobjede (Ivana Orleanska). Opet jedan pastir, ovaj put iz najzabitije goleti, postaje crkveni poglavar i najveći mislilac, pjesnik i državnik svojeg malog naroda (Njegoš). Sin seoskog prote propada u nižoj gimnaziji iz fizike, ali onda fanatičnom upornošću postaje jedan od slavnih svjetskih fizičara i izumitelja (Tesla). Skromni knjiški čovjek, koji cijele dane i godine provodi u skrovitoj tišini po čitaonicama javnih švicarskih biblioteka, odjednom se obznanjuje svijetu kao veliki prevratnik i staje na čelo najburnije revolucije u povijesti čovječanstva (Lenjin).

Životni put kojim je prolazio Josip Broz Tito za mnoge koji su ga poštivali građa je za jednu od takvih legendi: bosonogi dječak iz siromašnog zagorskog sela, propali đak prvoga razreda, sisački šegrt i zagrebački kalfa, gastarbajterski ‘fremter’ po Češkoj, Njemačkoj i Austriji, domobranski podoficir i sibirski zarobljenik, periferni suborac Oktobarske revolucije i skromni funkcionar obogavljene ilegalne partije, postepeno izrasta u najvećeg gerilskog vojskovođu Drugoga svjetskog rata, u hrabrog državnika koji odolijeva svim pritiscima moćnog tiranina Staljina, u začetnika i predvodnika međunarodnog političkog pokreta koji je okupio više od stotinu država, u političara koji predvodi neveliku i perifernu državu, ali i sebe i nju često dovodi u središta svjetskih zbivanja. U svojoj zemlji pokreće reforme, otvara ju prema svijetu, omogućava joj ubrzani privredni i društveni rast, ali u svemu tome staje negdje na pola puta. Naposljetku, baš su neka njegova rješenja ili odgađanje rješavanja nekih problema prouzročila tešku krizu 1980-ih, a dijelom su nosila i klicu sukoba 1990-ih. No, ima i mnogo onih koji u Titovoj biografiji ne vide građu za legendu, nego Tita smatraju jedino diktatorom i zločincem, odgovornim za tisuće žrtava za rata i posebno u poraću, čovjekom koji je širio nesreću, posebno narodu iz kojeg je potekao. Možda upravo zato što postoji takova odvojenost u viđenju njegovom mjesta u povijesti polemike o njemu nikada nisu prestale.

Tito-Ivo i Slavko GoldsteinIako na dugom Titovom životnom putu zaista ima i legendarne građe, Tito se nakon smrti 1980. godine ipak nije dugo održao u legendi. Mrtav se doskora vratio na političku scenu zemalja kojima je 35 godina upravljao. Počelo je preispitivanje njegova političkog naslijeđa, a poplava koja je Tita za života zapljuskivala udvorničkim hagiografijama izazvala je suprotan učinak – inflaciju negiranja, čak i blaćenja. Duhoviti Milan Kundera o takvim je životnim pričama, u kojima ima elemenata da se izgradi legenda, napisao da ih se ‘s jednakim uspjehom može podesiti za biografiju omiljenog državnika, ili za biografiju zločinca’. Naravno, takva se knjiga može napisati kad se iz dugog i raznolikog Titovog života jednostrano izvuku samo vrijedna djela ili samo očigledna nedjela. Očito je takvih knjiga već previše napisano. Autori ove knjige držali su se maksime da politička biografija poput Titove može imati svoju vrijednost samo kao cjelina koja uvažava sve relevantne činjenice, a ne izdvaja ih niti ih zaobilazi po kriterijima simpatija ili antipatija.

Tito je istovremeno zaista bio i staljinist, ali zatim i komunist koji je želio u državu kojom vlada uvesti neke elemente liberalizma, pa i demokracije. Bio je zagovornik centralizma, ali i decentralizacije. Naposljetku, bio je i bonvivan, kao i svojevrsni plejboj. Bogatstvo izvora i objašnjenja može voditi različitim zaključcima, pogotovo stoga što su i danas, 2015, Tito i njegova biografija političko pitanje u svim državama na prostoru bivše Jugoslavije. No, uza sve to valja reći: i oni koji ga vole i hvale, i oni koji ga mrze, i oni koji ga za štošta smatraju zaslužnim, kao i oni koji mu mnogo toga stavljaju na teret, svi oni prihvaćaju činjenicu da je Tito bio velika ličnost svoga vremena, da je obilježio ne samo povijest eksjugoslavenskog prostora, već i svjetsku povijest. Uz to, što mu se ne može odreći, ali se mnogo rjeđe spominje – Tito je bio hrabar čovjek.

Kao što je hagiografska literatura jednostrano hvalila Tita i prešućivala mračnije strane njegove karijere, tako ga je protutitovska i revizionistička literatura u inozemstvu i na prostoru bivše Jugoslavije (koja na tom prostoru nastaje potkraj osamdesetih) jednostrano optuživala za sve nevolje i zločine: u dijelu hrvatske publicistike i javnosti stvoreno je uvjerenje da je Tito direktno odgovoran za Bleiburg i Križni put te da je stoga i zločinac. Osim toga, da je socijalistička Jugoslavija bila tamnica hrvatskog naroda u kojoj su, prvenstveno zahvaljujući Titu, glavnu riječ vodili Srbi. I u dijelu srpske publicistike i javnosti stvorilo se mišljenje da je Tito zločinac, iako s posve drugačijim argumentima.

I dok su oprečnosti u literaturi o Titu u inozemnim krugovima dijelom rezultat razlika u historiografskim i metodološkim pristupima pojedinih autora, u zemljama proisteklima iz nekadašnje Jugoslavije one su dobrim dijelom odraz podvojenosti u obiteljskim sudbinama i odnosima cijelih krajeva prema pobjedničkim partizanima i poraženim ustašama, četnicima i drugim kolaboracionistima. Kod većine stanovništva pobjeda Titovih partizana dočekana je s uzdahom olakšanja kao oslobođenje od rata i od ratnih nevolja, ali u nekim krajevima i obiteljima to se zvalo ‘pad’. S negativnim iskustvima kasnog titoizma i njegovim lošim naslijeđem, s bujanjem nacionalizama u ratnim sukobima devedesetih, odnos prema Titu postao je simbolom oprečnih društvenih vrijednosti na prostoru cijele bivše Jugoslavije i predmet vrlo aktualnih ideološko-političkih podjela i polemika: ‘Reci mi što misliš o Titu, pa ću ti reći tko si i što si!’.

Biografija Josipa Broza Tita koju su napisali Ivo i Slavko Goldstein najobimnija je, najdetaljnija i najobuhvatnija njegova biografija napisana posljednjih godina. Ona pokriva apsolutno sve aspekte njegova života i političkog djelovanja, pa i one najkontroverznije. Na knjizi su autori radili nekoliko godina, a o kako je temeljitom radu riječ pokazuje i činjenica da rukopis ima 1300 kartica. To već samo po sebi govori da su se autori trudili da ne propuste da se detaljno pozabave svime što bi bilo važno, a posebno da ne propuste išta oko čega se i u najnovije vrijeme oko Tita vode polemike. To je ozbiljna, temeljita biografija minuciozno provjerenih činjenica na temelju brojne dokumentacije i literature koja o Titu postoji, pa u knjizi ima više od 2200 bilježaka. Knjiga je pisana vrlo zanimljivo, jer se vrlo živo opisuju na temelju izravnih svjedočanstava sudionika događaja ključni momenti iz Titova života. Naime, jedan od važnih izvora za ovu knjigu bili su brojni memoari Titovih suradnika i drugih svjedoka njegovog djelovanja.

Autori se prešli sve najvažnije etape života Josipa Broza Tita, posebno se baveći Titovim usponom na čelo jugoslavenske komunističke partije, vrlo uspješnim ratnim razdobljem, sukobom sa Staljinom, njegovim lutanjem kada je riječ o smjerovima razvoja jugoslavenskog socijalizma, a značajan napor napravljen je i da se opiše onaj dio njegove političke biografije koji se obično zanemaruje, a to su posljednje godine njegove vladavine, kada više nije imao niti snage niti sposobnosti da se suoči sa izazovima novog doba. Autori se bave i Titovom pozicioniranju na međunarodnoj sceni, laviranjem između Istoka i Zapada. Nastoje što preciznije razdvojiti svojedobne mitove koji su se stvarali oko samoupravljanja i nesvrstanosti od onoga koliko su te dvije ključne odrednice Titove politike bile stvarno vrijedne i važne. Vrlo je detaljno opisano i stvaranje njegovog kulta ličnosti u čemu je i sam Tito ključno sudjelovao. Naravno da su se autori bavili i onim pitanjima o kojima se posljednjih godina vode polemike, posebno o kakva je bila Titova uloga u komunističkoj represiji za vrijeme rata i u poraću, pa i u kasnijem obračunu s neprijateljskom emigracijom. Poseban odjeljak posvećen je ‘hrvatstvu i jugoslavenstvu Josipa Broza Tita’. Tu su i odjeljci o odnosu Tita i Krleže, te Tita i Tuđmana.

Knjiga govori i o njegovim uspjesima, posebno kao vojskovođe, kao uglednog državnika na svjetskoj sceni, a govore i o razdoblju ekonomskog razvoja zemlje u prvim desetljećima nakon rata. U knjizi ima jako mnogo novih stvari, posebno kada je riječ o kontroverznim boravcima Tita u Staljinovoj Moskvi, o tome da li je Tito u potpunosti kontrolirao situaciju u dvije najvažnije partizanske bitke na Neretvi i na Sutjesci, a vrlo je zanimljiv i sasvim novi pristup prikazu posljednjih godina Titova života, sa posebnim naglaskom na njegov razlaz sa suprugom Jovankom. U knjizi su pokriveni glavni aspekti i njegovog privatnog života, te obrađen odnos sa svim njegovim službenim i neslužbenim suprugama, uključujući i moskovsku suprugu Luciju Bauer i ratnu neslužbenu suprugu Davorjanku Paunović Zdenku. Knjiga ne završava Titovom smrću, nego govori i o onome što je ostalo od njegove političke baštine.

Nema nikakve sumnje da će knjiga izazvati veliku pozornost, a sigurno i rasprave i polemike, na što su autori spremni. Titovi apologeti vjerojatno s knjigom neće biti zadovoljni jer će se neki mitovi o Titu u knjizi dokumentirano nijekati, no, isto vrijedi i kada je riječ o Titovim kritičarima, jer autori opovrgavaju i razne negativne teze i spekulacije koje se o Titu posebno u posljednje doba mogu pronaći u recentnoj literaturi o njemu.

T. C.


Titovi odredi smrti
ZagrebDox: Titovi odredi smrti
Tagged: , , , , , , , , , , ,