Jelena Zlatar Gamberožić: Knjige u priči

9 veljače, 2024

Jelena Zlatar Gamberožić, viša znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, spisateljica i dopredsjednica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe), objavila je zbirku eseja pod naslovom ‘Knjige u priči’ (CeKaPe, 2023.).

Jelena Zlatar Gamberožić u novoj knjizi originalnog, gotovo zrcalnog naslova Knjige u priči, nakon četiri zbirka priča (Odjavna karta, Ticala, Strani gradovi, Svijet je gladno mjesto) i jednog romana (Slijepa točka) odmiče se od proznog narativa fikcije i ulazi u svijet hibridnih književnih formi; književnih osvrta, eseja i pisama.

Njena očaranost knjigama i književnošću počinje od desete godine, kada je u knjižnici u koju je redovno dolazila, gledajući duge redove knjiga pomislila: Najgore je što u svom životu neću stići pročitati sve ove knjige. Čitateljska strast i intelektualna znatiželja tijekom odrastanja, sazrijevanja i studija sociologije i
filozofije, vodila ju je kroz različita područja interesa, uvijek prema novim knjigama i gotovo neizbježno, do vlastitog pisanja. Jelena je uz profesionalnu, znanstvenu karijeru doktorice sociologije, gradila još jednu, spisateljsku. Od prve zbirke priča Odjavna karta do najnovije Svijet je gladno mjesto, pokazala je snažnu spisateljsku individualnost, izuzetan osjećaj za atmosferu i ritam, stilsku i jezičnu izbrušenost teksta. Njen je osjećaj za priču gotovo intuitivan, ali ona vrlo dobro zna kako je učiniti zanimljivom, gradeći je gotovo uvijek na psihologiji likova, njihovim odnosima i slijepim točkama.

Premda je u ovoj knjizi, izlazeći iz područja fikcije i proze, izabrala drugu formu, teme i motivi ostaju
gotovo isti. Birajući knjige o kojima piše, teme koje u esejima propituje i analizira te pisma koja piše njoj
važnim književnicima, vraća se svemu onom što ispisuje u svojim pričama, svojim prethodnim knjigama: psihologiji, sociologiji, feminizmu, ali i vlastitoj intimi. U prvom su dijelu četiri eseja, četiri teksta pisanih perom znanstvenice, a obuhvaćaju širok raspon tema – od psihoanalitičkog pristupa bajkama, preko propitivanja
pojma i značenja kiča u umjetnosti i opsesije u književnosti do pojma ženskog narativa u književnosti
i njegovog značenja u književnom, ali i sociološkom kontekstu. U drugom dijelu knjige iz osobne knjižnice uzima pet poznatih naslova, iscrpno ih analizirajući kroz različite perspektive: sociološku, psihološku i književnu, nudeći čitatelju zanimljiv uvid u psihologiju likova, odnose, društveni i socijalni kontekst, rekonstruirajući ih čitateljski i književno teorijski.

Neposlana pisma piscima nježna su i intimna svjedočanstva o svjetovima koje je otkrivala u knjigama.
Autorice i autori, čije je riječi strastveno i gladno gutala još od onog prvog dana u knjižnici, ostavile su trajan i
dubok trag na njenu čitateljsku i osobnu sliku svijeta. To su mjesta susreta i dijaloga s onima čije je riječi pohranila duboko u geografiju svoje čitateljske karte, pretvarajući je u permanentnu ulaznicu u svjetove koji su nam u ovim nesigurnim, teškim vremenima možda potrebniji no ikada. Koga ugrizeš, taj može samo jedno – dalje. Nastaviti čitati, napisala je Jelena u pismu upućenom Eleni Ferrante. Nama ostaje da se, čitajući Jelenine tekstove, krećemo sve dalje i dalje, između različitih tema, znanstvenih perspektiva, socioloških analiza i intimnih ispovijesti prožetih snažnim pripovjedačkim darom, koji je Jelena još jednom i ovom knjigom, potvrdila. I da pritom osjetimo tragove one radosti, znatiželje i strasti koju smo osjetili na dječjem odjelu knjižnice u koju smo prvi puta zakoračili. (urednica knjige Sanja Vučković)

‘Knjige u priči’, eseji i pisma Jelene Zlatar Gamberožić, na začudan su način ispisivanje duga djetinjstvu i strahu od nepročitanoga, koji dopušta igre i zamjene koje iskrsavaju (ili se ponavljaju) u mreži pisanja i sumnji, života i smrti. Ako to nije odveć zahtjevno i moguće, upravo tada kad se događa i kad nam izmiče. Čitanje mape svijeta i kretanje književnim prostorima, što je dio autoričina profesionalnog interesa, nije lišeno radosti zalaženja u tajne književnih tema i želje da se o njima misli i piše intimno i polemično, istodobno. Pismom protiv zaborava! Između mnogih drugih čitateljskih koordinata, domišlja se narav priče i neizvjesne svakodnevice, koju čine jezici usamljenosti. Ili baš tomu nasuprot: Knjige u priči esejistički ažurno raspliću i čine vidljivim naše zablude i nade… Iznimnom se i dobrodošlom analitičkom mjerom propituju teme obilježene različitim teorijskim i inim zahvatima: kič, zanemarivanje stvarnosti i opsesije, ženski narativi i javnost, smisao i značenje bajke. Radoznalo čitateljsko biće, provjeravajući i tražeći mjesto vlastitog užitka i slobode (zašto ne!), zaustavlja se na mjestima neizrecivog i neposlanog. Neposlana pisma! Figure i mjera suvremenosti koja je sastoji od pamćenja i zaborava, stvarnog i nestvarnog, intimnog i javnog, prošlog i budućeg svijeta čitanja i pisanja! Knjige u priče. Priče u knjizi. (Miroslav Mićanović)

Jelena Zlatar Gamberožić (1982.) je viša znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dopredsjednica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe). Njezini glavni interesi su ruralna i urbana sociologija te sociologija prostora. Doktorirala je 2012. godine. Autorica je znanstvene knjige pod naslovom ‘Urbane transformacije suvremenog Zagreba’. Sociološka analiza (Plejada i Institut za društvena istraživanja, 2013). Glavna je urednica biblioteka Znanost i društvo i Posebna izdanja (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu). Prozu objavljuje u domaćim i stranim književnim časopisima. U Centru za kreativno pisanje u Zagrebu vodi radionice ‘Prostor i književni tekst’ i ‘Što je čitatelj htio reći? Književni kružok’., a vodi i internetsku stranicu Čitaj mi. Napisala je roman ‘Slijepa točka’ (CeKaPe, 2015.) te zbirke priča: ‘Odjavna karta’ (CeKaPe, 2014.), ‘Ticala’ (HENA COM, 2016.), ‘Strani gradovi’ (CeKaPe, 2018.) i ‘Svijet je gladno mjesto’ (CeKaPe, 2022.).