Jordanske crtice: Drevna ljepota… u ljudima

Jordan-PetraO povijesti drevnog Grada Petre nemam potrebu pisati, iako je povijest tamo prisutna u svakom kamenčiću koji cipelom okreneš. Niti o turizmu koji na neki svoj skroman način tamo funkcionira. Čini mi se da bi se o ljudima koje tamo sretneš moglo ispričati više.

Jordan-Petra 2Domaćine koji ne skidaju osmijeh s lica i trude se da se osjećaš dobro i ugodno moguće je sresti uzduž i poprijeko našeg globusa. Posjetitelje koji odjeveni u žive boje dolaze iz Indije i Bangladeša također. Kosookim namjernicima koji se skrivaju iza fotoaparata i ispod šarenih kišobrana više se nitko ne čudi. Čudimo se volji i upornosti pojedinca koji se tamo, gdje prekomjernom težinom obdareni zapadnjaci oznojeni stižu na leđima magaraca ili deva, penje svojom jednom nogom uz pomoć dvije štake, brzinom kojom se nije lako uspinjati dvjema zdravim nogama.

Djeca koja prodaju suvenire sama ili zajedno s bakama nisu nužno na to prisiljena, niti im zbog toga fale čari djetinjstva. Imaju ga možda i mnogo više nego njihovi vršnjaci koji konje i deve gledaju samo na televiziji. Pa što onda ako su musavi, ako se danas nisu umili? Valjali su se po podu, lovili jedni druge, smijali se i družili, učinivši nešto korisno i za odrastanje i za svoju egzistenciju.

Jordan-Petra 3Tamo su čak i deve fer. U gotovo filmskoj utrci s čovjekom, deva uz veliku prednost puštenu svom dvonogom rivalu ponosno prva protrči ciljem. Prirodni zakoni, eto, još ponegdje vrijede. Vrijede i u kanjonima kojima je moguće ući ili izaći iz Petre. Dok je jedan prije više od dvije tisuće godina već bio uređen i služi kao najljepši uvod za dolazak na trg sa svima na svijetu poznatom zgradom riznice, drugi je i danas slabo prohodan, obrastao oleandrima čiji cvjetovi njegovim kamenim vizurama daju ljepotu i živost, ali i posut umrlim devama koje se raspadaju u svom prirodnom okolišu.

Jordan-Petra 4Gašenjem sunca i odlaskom posjetitelja prizori iz filmova se nastavljaju kad mladići, koji tušem ukrašavaju oči, s prvim sutonom uzjašu konje i potjeraju ih brdima pa se skupljaju na ulazu u Grad pripremajući noćne utrke konjima stazom osvijetljenom samo svijećama. Ili samo razgovaraju. Negdje, na vrhu brijega, tko zna o čemu?

Svaki kilometar propješačen tim Gradom i svaki svladani metar visinske razlike vrijede pogleda na brojna brda koja kriju iznenađenja uklesanih zgrada u njihovom kamenu. Vrijede pogleda na dolinu Arabe i oštre vrhove njenih stijena. Vrijede dobre energije koju je tamo lako osjetiti. Vrijede vremena koje tamo ponekad (za)stane.

Tekst i foto: Damir Vujnovac


Pročitajte još: Jordanske crtice: Wadi Rum – Mjesečeva dolina


 

Tagged: , , , , , , , , , , , ,