Josip Novaković jedan je od najcjenjenijih i najistaknutijih hrvatskih književnika sa stranom adresom, a za svoj rad dobio je niz nagrada.
Dobitnik je Whitingove nagrade za pisce, Guggenheimove stipendije, dvije stipendije Nacionalnog fonda za umjetnost, nagradu fondacije Ingram Merrill te Američke knjiške nagrade fondacije Before Columbus. Triput je bio dobitnik nagrade Pushcart i nagrade O.Henry. Kritika je složna da je Novaković jedan od najboljih pisaca kratkih priča.
Njegova najnovija zbirka priča ‘Ljudi’ (preveo Saša Drach) donosi portrete poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade.
Novaković nas kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo kompleksni ili poznati junaci iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati zanimljivi.
Njegov stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost.
Knjiga u izdanju Mozaika nudi 40 portreta, od likova iz piščeva djetinjstva u Daruvaru, preko studija prvo u Novom Sadu, pa onda i u Americi i dalje, gotovo po cijelome svijetu, koji je proputovao uzduž i poprijeko. Tu su i Rusi i Marokanci, i Amerikanci i Kanađani, i Srbi i Hrvati, Islanđani, Talijani i Masai, pisci i fotografi, kauboji, profesori i vozači taksija, filozofi, astrofizičari i neznanci. Šarolika i zabavna, sjajno opisana galerija likova.
M. K.
