U izdanju Naklade Ljevak objavljena je knjiga ‘Kristina Švedska: Žena gotovo slučajno’, izvrstan roman talijanskoga nobelovca Darija Foa o neovisnoj, emancipiranoj, buntovnoj i nepredvidljivoj kraljici Kristini (1626.-1689.).
Fo je u svojemu posljednjem djelu na zanimljiv način opisao pojedine etape njezina životnoga puta. Kristinin otac (Gustav II. Adolf) umro je kad joj je bilo 6 godina, te je do njezine punoljetnosti vladalo namjesničko vijeće. Budući da je Kristina Švedska obožavala umjetnost i filozofiju, nakon što je postala kraljica dala je izgraditi prvo dvorsko kazalište u švedskoj prijestolnici, okruživala se i dopisivala s brojnim intelektualcima svojega doba (poput Descartesa, Molièrea i Pascala).
Dario Fo (1926. – 2016.) bio je cijenjen talijanski dramski pisac, romanopisac, scenograf, redatelj, glumac, slikar i politički aktivist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1997. godine. Šezdesetih godina prošloga stoljeća povezuje se s borbenom ljevicom, a 1968. napušta službene kazališne institucije, kako bi osnovao družinu „Nova scena“ (Nuova Scena), koja obnavlja tradiciju pučkoga teatra. Sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu, s kojom provodi projekt angažiranog teatra, uključujući iskustva srednjovjekovnih misterija, komedije dell’arte, lutkarstva i kabaretsko-revijalnih oblika. Autor je osamdesetak kazališnih djela, od kojih su najpoznatija ‘Smiješni misterij’ (1969.), ‘Slučajna smrt jednog anarhista’ (1970.), ‘Bum, bum! Tko je? Policija!’ (1972.) i ‘Nećemo platiti, nećemo platiti!’ (1974.). Potkraj života završio je i dvije hvaljene romansirane biografije o ženama koje su obilježile povijest: uz roman o ‘Kristini Švedskoj’ (Quasi per caso una donna: Cristina di Svezia, 2017.), koji možete čitati na hrvatskom jeziku u prijevodu Ite Kovač, napisao je i djelo ‘La Figlia del Papa’ (Papina kći, 2014.) u kojem je glavna junakinja Lucrezia Borgia. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika.
N. L.
