Na tribini ‘Paralelni svjetovi’ pod nazivom ‘Kultura i religija’, koja je održana u ponedjeljak, 23. veljače u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, filozofkinja Nadežda Čačinovič i teoretičar Leonardo Kovačević razgovarali su o knjizi poznatoga teoretičara kulture Terryja Eagletona ‘Kultura i smrt Boga’ (Naklada Ljevak, 2015.) te o odnosima kulture i religije – od prosvjetiteljstva do danas – koji se neprestano mijenjaju.
Raspravljalo se o filozofskim idejama (Hegel, Marx, Nietzsche, itd.) i kulturnim kretanjima tijekom protekla tri stoljeća kroz koje se čovječanstvo pokušalo riješiti Boga, kao i o tome kako je živjeti u svijetu koji je navodno bez vjere. Tribinu je vodio Kristijan Vujičić, urednik iz Naklade Ljevak.
Terry Eagleton, ugledni teoretičar kulture i mislilac, u ovoj poticajnoj knjizi istražuje kontroverzije, teškoće i značaj suvremene potrage za zamjenom Boga te nudi prikaz odnosa kulture i religije koji se mijenjaju. Kako živjeti u svijetu koji je navodno bez vjere i suočen s opasnošću vjerskog fundamentalizma, pita se autor. Baveći se nevjerojatno širokim rasponom ideja, pitanja i mislilaca, od prosvjetiteljstva do danas, Eagleton govori o stanju religije prije i poslije 11. rujna, o ironiji koja okružuje ulogu zapadnjačkoga kapitalizma u stvaranju ne samo sekularizma nego i fundamentalizma, kao i o nedostojnim surogatima za Svemogućega izmišljenima u postprosvjetiteljskome razdoblju.
Autor se u knjizi ‘Kultura i smrt Boga’ osvrće na jedinstvene sposobnosti religije, mogućnosti da kultura i umjetnost u suvremeno doba ponude put prema spasenju, na utjecaj takozvanog rata protiv terorizma na ateizam, kao i na još mnoštvo tema važnih onima koji zamišljaju budućnost u kojoj se uspješno razvijaju pravedne i suosjećajne zajednice. Lucidan, elegantna stila i zanimljiv na već uobičajen način, Eagleton nudi čudesan prikaz suvremene misli koji ujedno služi i kao pravodobna, nasušno potrebna intervencija u našu opasnu političku sadašnjost. U ovome promišljenom i kompleksnom djelu, Eagleton pomno istražuje promjenjive odnose između razuma, religije, kulture, mita, umjetnosti, tragedije i suvremene senzibilnosti apsurdnoga, sve to iznoseći ironično i argumentirano, kroz provokativne epigrame.
Eagleton je jedan od glavnih marksističkih kritičara svoje generacije, trenutačno je profesor engleske književnosti na Sveučilištu u Lancasteru u Engleskoj i na Sveučilištu Notre Dame u SAD-u. Napisao je četrdesetak knjiga o temama kao što su književna teorija, postmodernizam, religija, politika i ideologija. Eagletonova djela dosad objavljena na hrvatskom jeziku: ‘Književna teorija’ (SNL, 1987.), ‘Ideja kulture’ (Jesenski i Turk, 2002.), ‘Teorija i nakon nje’ (Algoritam, 2005.), ‘Sveti teror’ (Jesenski i Turk, 2006.), ‘Smisao života’ (Jesenski i Turk, 2008.), ‘Razum, vjera i revolucija’ (Naklada Ljevak, 2010.), ‘O zlu’ (Naklada Ljevak, 2011.), ‘Zašto je Marx bio u pravu’ (Naklada Ljevak, 2011.) i ‘Nevolje sa strancima’ (Algoritam, 2011.).
Neka one kojima je religija dosadna, nevažna ili uvredljiva ne zastraši naslov. Ova knjiga ne govori toliko o Bogu koliko o krizi prouzročenoj njegovim navodnim nestankom. Razrađujući tu temu, započinje prosvjetiteljstvom, a završava usponom radikalnog islama i takozvanim ratom protiv terorizma. Prvo ću pokazati kako je Bog preživio racionalizam 18. stoljeća i završit ću njegovim dramatičnim ponovnim pojavljivanjem u našemu navodno bezvjernom dobu. Između ostaloga, priča koju moram ispripovijedati bavi se činjenicom da ateizam nije tako jednostavan kao što se doimlje. Religija je oduvijek bila jedno od najmoćnijih sredstava za opravdanje političke vlasti. Naravno, bilo bi apsurdno svesti je isključivo na takvu funkciju. Osim što je služila kao kukavičko opravdanje vlasti, od vremena do vremena bila joj je i trn u oku. Ipak, Bog je odigrao toliko važnu ulogu u održavanju političke vlasti da slabljenje njegova utjecaja u sekularnom dobu nisu mogli smireno prihvatiti čak ni oni koji uopće nisu vjerovali u njega. Tako je cio niz fenomena, od prosvjetiteljskog Uma do modernističke umjetnosti, preuzeo zadaću pružanja zamjenskih oblika transcendencije, premošćujući jaz koji je nekoć ispunjavao Bog. Svoju tvrdnju dokazujem, između ostaloga, i time da je najdomišljatija od tih zamjena bila kultura, i to ne toliko u užem koliko u širem smislu te riječi.
(iz Predgovora)
N. L.
