U izdanju Naklade Ljevak upravo je objavljena knjiga Borisa Perića ‘Sirove priče’.
Opće ‘prehrambeno’ mjesto sira, koji se kao svojevrstan lajtmotiv provlači kroz svaku od priča, ne predstavlja ustupak posvemašnjoj publicističkoj gastro-pomami, već svojevrsnu kulturološku šifru, koja čitatelja vodi kroz kulturno-povijesne, mahom literarne pustopoljine posljednjih stoljeća.
Stilski i sadržajno, a ponajprije pripovjedačko-tehnički, Perićeve travestije približavaju se travestijama Umberta Eca, s čijim su se tekstovima Perićevi radovi u kritikama i recenzijama zgodimice već znali uspoređivati. Priče u ovoj zbirci odišu i određenim eksplozivno-intelektualnim nabojem, koji čitatelja, međutim, ničime ne zamara, približava ih, pak i filmskoj poetici autora poput Woodyja Allena.
Boris Perić rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem te publicistikom i novinarstvom obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten je u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta je nagrađivan. Član je Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
N. L.
