Lupino: Oporavljeni Kralj u svom novom kraljevstvu

Multimedijalni umjetnik Stephan Lupino uspješno se oporavlja u svome zagrebačkom domu nakon što je proveo 10 dana na covid odjelu bolnice u Dubravi.

Iako se cijepio prije sedam mjeseci, ipak je obolio od opake bolesti, čemu je vjerojatno doprinio veliki stres i gubitak imuniteta nakon smrti majke.

Lupino se već obratio javnosti s pozivom da se ovu bolest shvate ozbiljno i cijepe se, jer bi je i on teže podnio da nije bio cijepljen… U međuvremenu, događaju se i neke vedrije stvari, kao npr. da je o njegovoj umjetnosti pisao ugledni poljski umjetnički portal Luxury Splash Of Art .

Kralj je bio neumoljiv. Ništa ga nije spriječilo da snimi fotografiju koja bi šokirala naša osjetila. Ako je to značilo žuriti u WC kako bi fotografirao Billyja Idola ili The Ramones, bio je spreman, brzo zabilježiti što se događa. Čak bi skinuo svoju odjeću, uhvatio Grace Jones i Briana Ferryja nesvjesno i snimio ih. Uvijek provokativan, Stephan Lupino bio je njujorški umjetnik vizionar čije su erotske fotografije krasile naslovnice časopisa Playboy i Vogue. Lupino, koji je krenuo u originalnom smjeru u fotografiji još 1980-ih, još uvijek je poznat zbog druženja sa slavnim osobama s A-liste, svjetskim moćnicima i umjetnicima. Definirao je vibraciju koja obuhvaća senzualnu želju i ranjivost. Lupino je bio vladar Noći – i njezinih grijeha. On je bio mračni kralj.

Ali život se na kraju umiješao. Izbio je rat u njegovoj rodnoj Hrvatskoj (1991.). Emocionalno pogođen ratnim zločinima. Napustio je njujoršku svjetlucavu scenu i vratio se kući. ‘Nisam mogao gledati svu patnju i krvoproliće, a da nešto ne učinim’, kaže Lupino potresen sjećanjima. ‘Jednostavno nisam mogao ništa.’

Rat za neovisnost ili Domovinski rat trajao je četiri godine. Hrvati su se borili protiv Srba, geopolitička karta se promijenila, a i Lupino. Humanitarac, želeći više od površnog noćnog života, bacio se na kiparstvo i slikarstvo. U tome je osjetio da bi mogao biti angažiraniji, učinkovitije otkriti svoje emocije.

U četiri metra visokim brončanim kipovima on uzdiže svoju ‘vatru i strast’, stvarajući samozvana ‘veličanstva’ koja ‘sežu do neba i dalje’. Ova delikatno oblikovana djela simbol su njegova vlastitog duha većeg od života, njegove slike ‘nemirne energije… neugodne nestalnosti… i osvajanja ‘sirovom ljepotom’. Duša i tijelo moraju biti jaki da prevladaju životne borbe – u Lupinovu svijetu, gdje vojnici još uvijek utječu na njegovu viziju, obožava drvo i metal. Pogotovo pri stvaranju drvenih – i prkosnih – torza. Ljubavni vojnik je potpuna senzualnost – prema njemu, ‘diše i živi’.

Ona ‘komunicira vojnu snagu i moć Centuriona s erotizmom natopljenog falusa uklesanog u čelični oklop’ – simbolički prikaz da Ljubav još uvijek može izaći kao trijumfalna.

Lupino se posvetio i onima manje sretnima, pogođenim životnim okrutnostima. U njegovoj kolekciji portreta su djeca s Downovim sindromom i ‘Moji anđeli’, projekt koji prikazuje nadu i očaj smrtno bolesne djece na odjelu za rak.

I dalje provokativan u svojim često erotskim i zagonetnim radovima (poznatim kao lupinizam), naglašava: ‘Nisam tipičan umjetnik. Ljudi ne mogu klasificirati moj rad. To je luda, nadrealna i prosvijetljena energija’, inzistira Lupino, koji se raduje izložbi svojih fotografija u Kini i nadolazećem izdanju knjige u kojoj se osvrće na dane u New Yorku. ‘Moj rad je sto godina ispred svog vremena. Izbacujem ono što je u meni i osjećam povezanost s nekom višom silom, s Božjom, kozmičkom energijom.

Stoga, gledajući njegov rad, budite spremni na divlje putovanje, blistavo istraživanje Nedokučivog. Nekada zadovoljan korištenjem ‘mehaničkih i tehnoloških alata za hvatanje suštine živih slika’, Lupino sada istražuje takve univerzalije kao što su brutalna seksualnost, patnja, ružnoća i prokletstvo u svojim skulpturama i slikama. I dalje hrabri inovator, on slika bezosjećajne, bezlične figure umotane u gazu, beživotne parove i plesače zaključane u ritmičnim, ali sterilnim ritualima – seksualnost erotskih subjekata, ali još uvijek sveprisutan osjećaj moralnog propadanja. Opisujući svoj ciklus ‘Drugi svijet’, Lupino kaže: ‘Lutke su apokaliptične… Sve na svijetu utječe na mene. Najveći problem je ljudska pohlepa…došlo je do sudara. Bogati žele sve više, ima sve siromašnijih… Nitko ne želi raditi. Ali i dalje sam optimist.’ Možda.

Još uvijek se podrugljivo poziva na organiziranu religiju, politiku s korupcijom i druge kulturne ikone. To se može vidjeti u nizu djela kao što su ‘Apokalipsa’, ‘Luciferova smrt’ i ‘Kataklizma’. Ipak, on ostaje duhoviti skitnica. Kad bi ga pitali s kim bi želio večerati, brzo je odgovorio: ‘Kad bih mogao s nekim sjesti i razgovarati, to bi sigurno bio Dante.’ On se glasno smije. Smrt, prokletstvo, začinjeno pričom o iskupljenju. To bi bio pravi razgovor. Jedan za vječnost.

Napisala: Dubravka Lisak / Uredio: Edward Kiersh (Luxury Splash Of Art)


Tagged: , , , , , , , , , ,