Miguel de Cervantes ili želja za životom

Zagrebački Muzej Mimara će od 1. do 31. prosinca  ugostiti izložbu ‘Miguel de Cervantes ili želja za životom’ koju su zajednički organizirali Španjolska kulturna akcija (AC/E), Institut Cervantes i Španjolska agencija za međunarodnu razvojnu suradnju (AECID) kako bi obilježili 400. obljetnicu smrti toga velikog pisca.barcelona-playa-en-la-noche-de-san-juan-naviaProjekt je osmislio i realizirao fotograf Navia; on uz pomoć 34 fotografije predstavlja vizualno putovanje mjestima i putovima kojima je prošao Miguel de Cervantes tijekom svoga mučnog i nesigurnog života, koji se na stanovit način i s dozom misterioznosti odrazio i u njegovim djelima. Navia je krenuo od samog čina fotografiranja glavnih mjesta vezanih za životni put Miguela de Cervantesa, tj. od tragova njegova života, i to na subjektivan i evocirajući način, tako da konačni rezultat ne bude još jedna zbirka fotografija različitih mjesta nego fotografska serija koja će oblikovati osobno viđenje jednog putnika, nastojeći taj Cervantesov teritorij, kako književni, tako i onaj stvarni, putem fotografije učiniti svojim, tj. našim.

Ukupno 34 fotografije koje čine izložbu popraćene su tekstovima i književnim citatima koji ih povezuju kako s piščevim životom, tako i s njegovim djelima. Alcalá de Henares, Valladolid, Madrid, Napulj, Lepant, Tunis, Alžir, Oran, Lisabon, Esquivias, Toledo, La Mancha, Andaluzija i Barcelona neka su od mjesta na životnom putu Miguela de Cervantesa.

‘Za ovu izložbu želio sam fotografirati iste životne pozornice na kojima je Miguel de Cervantes (toliko puta zasjenjen vlastitim likom, don Quijoteom) proveo svoje dane i gdje je zamišljao mnoge od svojih likova; ceste i mjesta koja obuhvaćaju velik dio Pirenejskog poluotoka i dio mediteranskog svijeta: Italiju, Grčku, Tunis, Alžir…, uvijek usmjeravajući pozornost prema običnim ljudima i mjestima udaljenima od centara moći. O Cervantesu se može reći isto ono što je sam stavio u usta svog lika, licencijata Staklenka: Nisam ja za dvor i za palače, bojažljiv sam i ne umijem laskati’, objašnjava autor.

Navia tvrdi da je za njega bio izazov još se jedanput bezrezervno suočiti s teškim i uzbudljivim odnosom koji se uspostavlja između slike i riječi, fotografije i književnosti, uvijek polazeći od važnosti koju kao fotograf pridaje ideji traga nasuprot ideji aure, tj. tražiti ono otkrivenje ili ‘privid blizine, koliko god daleko može biti ono što ga je ostavilo iza sebe, kao što je rekao Walter Benjamin’.

Fotograf José Manuel Navia (Madrid, 1957.) diplomirao je filozofiju 1980. godine. Njegov rad fotoreportera postupno je ustupao mjesto intimnijoj i pomno osmišljenoj fotografiji, uvijek u boji i s dokumentarnom pozadinom. Opsjednut je moću značenja fotografije i njezinim odnosom s književnošću i riječju. Tijekom 2014. i 2015. radio je isključivo na pripremi ove izložbe i na knjizi ‘Miguel de Cervantes ili želja za životom’. Knjigu ‘Nóstos’ objavio je 2013. u izdanju Ediciones Anómalas (izložba PhotoEspaña 2014.) i time nastavio liniju svoga najintimnijeg rada koju je započeo projektom ‘Mjesečarski tragovi: luzofonije’ (izdavač La Fábrica, 2001. i 2008.). Njegovi radovi objavljivani su i u drugim knjigama i na izložbama, kao i u mnogim medijima (Pogled na Cuencu, 2014.; Svjetlo i sjena, 2014.; Književni Madrid, 2009.; Gradovi s popisa svjetske baštine čovječanstva, 2008.; Antonio Machado, pogledi, 2007.; Plima, 2006.; Putovanje u prošlost, 2005.; Quijoteovi teritoriji, 2004.; Maroko, fragmenti svakodnevice, 2003.; Iz katedrale, 2003.; Navia /PhotoBolsillo/, 2001.). Objavljivao je radove i u skupnim knjigama i na izložbama (Vu’15 ans; Putovanje u Madrid; Saharci, samo pustinja; Deset pogleda; 100 španjolskih fotografa, Vizure Maroka; Agence VU’ galerie; Photo by Photo; Rječnik španjolskih fotografa).

V. M.

Tagged: , , , , , , , , ,