Na godišnjicu smrti Maje Milčec, njezini prijatelji okupili su se u zagrebačkom kafiću k&k kako bi joj nazdravili i prisjetili se zajedničkih doživljaja. Ana Milčec, Majina mlađa sestra koja vodi kafić, predstavila je tom prilikom Milčecov kabinet koji je uredila na galeriji kafića.
Tu je veliki radni stol na kojem je pisao književnik Zvonimir Milčec, a na njemu je mehanički pisaći stroj na kojem je pisao prije nego što se dohvatio tipkovnice. Pored stola je vitrina s Milčecovim lulama, vješalica sa šeširom i balonerom te polica u kojoj su svi naslovi bogatog opusa najzagrebačkijeg književnika. Na zidovima su fotografije iz novinarskog života, obiteljske fotografije i ulja na platnu svestrane Maje.
Milčec je živio duh Zagreba i pisao je o njemu onako kako ga je doživljavao – znao je što su kuhari Esplanade pripremili za Josephine Baker kad je bila njihov gost, kako je nastala Lenucijeva potkova i u koje doba noći urar Lebarović pomiče kazaljke na satovima koji su postali zaštitni znak grada..: Velik dio radnog vijeka proveo je u Večernjem listu pišući feljtone i crtice o gradu i njegovim vedutama, a legenda kaže da je kao klinac došao u redakciju Večernjaka i napisao vijest – urednik mu je na to rekao: ‘Milčec, uzmi si ovu stolicu i ne daj je nikome!’ Svoju fascinaciju Zagrebom, Zvonimir Milčec opisao je u dvadesetak knjiga, od kojih je svim školarcima poznat ‘Zvižduk s Bukovca’, roman o dječacima odraslima na rubu Maksimirske šume.
Kći Zvonimira Milčeca, Maja Milčec, koja je također radila kao novinarka, iza sebe je ostavila jedan roman, a bit će zapamćena po eksplozivnom, brzom stilu i po zagrebačkom jeziku ulice čija osobina nisu više germanizmi, već anglizmi naraštaja odraslih na rock glazbi. Za mjesto radnje svog romana ‘Odakle da počnem’, Maja Milčec također je izabrala Zagreb, ali njoj je senzibilitet novozagrebačkog Zapruđa bliži od Starog grada o kojem je pisao otac Zvonimir, a o njezinu je stilu Alojz Majetić napisao – ‘Urbani jezik traži i urbanu mobilnost. Milčecova ne oklijeva, dinamikom spota niže prizore i opservacije. Njen ekšn ne poznaje prazni hod. Čitajući gledamo filmske kadrove koji se munjevito smjenjuju i sugestivno govore o vremenu koje je svuda oko nas, o duhu vremena u kojem živimo, o stvarnosti koja je jača od fikcije.’
Otkako je otvoren prije dvadesetak godina, kafić k&k (kratica za knjiga&kava) izložba je uspomena na legendarne zagrebačke novinare i književnike, a upotpunjen Milčecovim kabinetom, kafić je postao mjesto na kojem i turisti i Zagrepčani mogu osjetiti urbani duh grada Zagreba koji su tako zdušno živjeli i svojim velikim talentom vjerno opisali otac i kći Zvonimir i Maja Milčec.
Sandra Pocrnić Mlakar / Foto: Jasenka Vukelić
