Ovaj ‘egzistencijalistički triler protkan bulgakovljevskim elementima fantastike i groteske’ priča je o Pragu s kraja 19. stoljeća – u vrijeme kad je Češka dio Austro-Ugarskog carstva i kad je njezin glavni grad poprište socijalnih i političkih nemira predvođenih češkim patriotima koji sve otvorenije izražavaju težnju ka neovisnosti.
Austrijske vlasti na ulične demonstracije reagiraju uvođenjem prijekog suda i infiltriranjem pripadnika austrijske tajne policije u redove čeških domoljuba. Uz to, centar Praga trebao bi biti podvrgnut temeljitom preuređenju, što bi kao posljedicu imalo rušenje popularnog židovskog kvarta s njegovim boemskim noćnim životom i opuštenom hedonističkom atmosferom koju narušava serija ubojstava.
Glavni junak knjige grof Arko, vješt mačevalac sklon hedonističkom životu, u politička zbivanja tog vremena biva uvučen protiv svoje volje. On je čovjek koji ima svoje principe, no to ga ne sprečava da posjećuje bordele, u krčmama ispija apsint i problem s bolesnim plućima pokušava ublažiti uživanjem tableta s heroinom. S druge strane on se hrabro suprotstavlja uništenju židovskog kvarta. Kupuje ondje kuću i odbija se iseliti upuštajući se u bitku s korumpiranim gradskim dužnosnicima.
Urban se u svom romanu dotiče različitih i danas aktualnih i zanimljivih tema – poput iskvarenosti političara, položaja Židova, uloge tajne policije – a postavlja i pitanje o visokoj cijeni koja često mora biti plaćena za uvođenje progresa.
U priči se koristi povijesnim činjenicama kako bi evocirao atmosferu ‘lonca za taljenje’, što je Austro-Ugarsko carstvo sa svojim brojnim narodima svakako i bilo te živopisnim dočaravanjem gotički mračne atmosfere onodobnog Praga ponovno privlači pažnju kritike, publike i brojnih izdavača izvan Češke.
Češki romanopisac Miloš Urban, prozvan ‘crnim vitezom češke književnosti’ svojim je književnim opusom stekao status predvodnika ‘novog vala’ češke književnosti. Debitirao je 1988. svojim romanom prvijencem ‘Posljednja točka na rukopisu’, da bi već sljedeće godine, nakon objavljivanja romana ‘Sedam crkava’, koji je preveden i u Hrvatskoj, postao književna zvijezda, a roman je ubrzo stekao kultni status, osobito među mlađim čitateljstvom.
Godine 2001. Urbanu je objavljen roman ‘Zloduh’, nagrađen prestižnom češkom književnom nagradom Magnesia Litera, 2003. godine roman ‘Sjena katedrale’ nazvan ‘božanstvenom kriminalističkom komedijom’, a 2005. ‘Santinijev jezik’, labavo povezan s romanima ‘Sedam crkava’ i ‘Sjena katedrale’, kojim je pokazao da pripada onom najboljem što češka književnost može ponuditi svijetu. Godine 2008. Urban je objavio roman ‘Lord Mord’, ‘egzistencijalistički triler protkan bulgakovljevskim elementima fantastike i groteske’, koji je privukao pažnju kritike, publike te brojnih izdavača izvan Češke.
Slavni češki književnik Jiri Kratochvil rekao je o njemu sljedeće: ‘Miloš Urban je vješt i pametan pisac, koji zna mnogo o književnosti i to znanje inteligentno koristi u svojim djelima. Uskoro ćemo govoreći o češkoj književnosti govoriti prije svega o Milošu Urbanu – i u Češkoj i izvan nje.’
