Autobiografski roman ‘Kostino pismo (Svrha od slobode)’, u izdanju AGM-a, redatelj i pisac Miroslav Međimorec predstavit će u petak, 20. veljače (18 sati) u zagrebačkom Histrionskom domu.
Knjigu izdanu u nakladi AGM-a autor Miroslav Međimorec pokušat će približiti publici uz svesrdnu pomoć glumaca Žarka Potočnjaka, Zlatka Viteza, Zdenka Jelčića te glumice Dubravke Miletić.
Zašto bi jednom tako plodnom autoru kao što je Međo trebala pomoć zagrebačke glumačke scene otkrit će naslov romana. Njega bih zapravo lako mogli nazvati povijesnicom zagrebačkog kazališnog miljea, sredine i kraja prošlog stoljeća.
Tu nam Međimorec progovara sasvim iskreno o cijeloj jednoj generaciji glumaca zagrebačke Akademije koji su zajedno učili, stasali, razvijali se, propitkivali, glumili i preglumljivali, režirali, pjevali, svirali, slikali, izlazili u lude noćne provode Kavez-Zvečka, ženili se, ratovali, ponovno vraćali svojoj najvećoj strasti glumi i na kraju umrli. Kako su Mladen Budišćak – Budilica, Darko Ćurdo, Drago Meštrović – Foka, Enes Kišević, Sven Lasta i mnogi drugi htjeli više od kazališta i više od života?
… ‘Naša generacija je već osjetila što znači okupljanje oko ideje drukčije od socijalizma, neki od nas sudjelovali su u studentskom gibanju u proljeće 1968. Nemir promjene, promjene rigidnog svijeta socijalizma, svijeta dogmi, umjetnog političkog jezika, represije, duhovnog i fizičkog terora pojavio se i na Akademiji…’
Roman ima dva naslova koji se sudbinski isprepliću, a koji su uvelike utjecali na život i rad autora. Kostino pismo zapravo je pismo dekana Akademije dramskih umjetnosti Koste Spaića Miroslavu Međimorcu, dok se Svrha od slobode naziva djelo koje je Međa postavio na daske Dubrovačkih ljetnih igara 1971. godine na poticaj Koste Spaića. Iako je predstava odlično primljena kod publike nakon samo dvije izvedbe zbog političkih razloga i propitivanja (hrvatske) slobode skinuta je s repertoara.
No, možda i najljepši dio ove pripovijetke je povratak u povijest grada Zagreba. Jednostavni i pitki opisi stare Trešnjevke, njenih dvorišta i okućnica, njenih ulica i stanovnika. Pasioniranim ljubiteljima Zagreba bit će srcu dragi i ugodni.
…’Naselje još nije imalo kanalizaciju, na dvorištima su se nalazile pumpe za vodu, odvojena drvena kućica u dnu vrta služila je kao zahod.’Obvezatni dio kućanstva bili su pas ili dvije-tri mačke, pokoja kokica i pjetlić, malo dalje od asfalta i tramvaja gojili su se i praščići…’
Miroslav Međimorec svoju ispovijed pred znatiželjnim čitateljem završava povratkom s ratišta iz Sunje, te posljednjim okupljanjem generacije glumaca koja slavi 25 godina diplome.
… ‘svi su s podjednakim žarom vjerovali u snagu kazališne umjetnosti, u njeno spasenje u nadmoć privida nad okrutnošću života, politike, ideologija, rata i smrti.’…
