Izložba grafita umjetnika koji radi pod pseudonimom Nebitno, održat će se u subotu, 28. listopada, u 20,23 sati u Laubi – Kući za ljude i umjetnost (Prilaz baruna Filipovića 23a, Zagreb).
Jedna od najljepših osobina ulične umjetnosti je što nikad ne ostaje ista, nego se mijenja zajedno s ulicama o koje se ležerno oslanja. Dok se klasično slikarstvo pažljivo čuva u kontroliranim muzejskim uvjetima, grafiti i murali drage se volje prepuštaju na milost i nemilost vremenskih prilika, gradskih politika i lokalnih malera. Neke slike tako nestaju, neke se mijenjaju, a najzanimljiviji su nam oni radovi koji u drugačijem okviru dobivaju novu patinu, koji nas podsjećaju tko smo bili i što smo postali.
Grafiti znani pod nazivom ‘Nebitno’ mogu se naći u svim dijelovima Zagreba, ali lako će izmaknuti svakome tko se na ulici fokusira samo na bitno. Nalaze se sa strane, u međuprostorima, mahom su kratki, sarkastični i zaigrano pametni komentari koji koriste opća mjesta i floskule da bi nam se narugali, ali i da bi starim frazama prišili novo značenje. Stoga svaki grafit funkcionira kao duhovita dosjetka i kratka pjesma, kao svakodnevna ćuška koja remeti svakodevni ritam, ali i kao malo otkriće uzbudljivog, novog prostora u gradu i u jeziku. Mnogi su sačuvani u knjizi ‘Nebitno: Glavu gore’ koja je objavljena početkom 2020., neposredno prije pandemije koja je iz korijena promijenila našu svakodnevicu.
Ako ste tih mjeseci šetali opustjelim Zagrebom, primijetili ste da su grafiti odjednom, u gradu duhova, postali jedina poruka kojom nam se ulica obraća. Napisi Nebitnog su se, pak, bešavno spojili s novom sadašnjosti: u društvu gdje su ojačali strah, nepovjerenje i isključivost, ovi su grafiti neočekivano ostali glas razuma, duhovita opomena da i sebe i svijet treba shvaćati manje ozbiljno, nada da se tjeskoba može uz pomoć spreja i dovitljivosti preokrenuti u veseli ples s nelagodom egzistencije. ‘Zvuči jednostavno.’, reći će nam šeretski jedan grafit, u trenutku kad ništa ne zvuči niti jest jednostavno. ‘To tako mora bit.’, objasnit će nam poruka ispisana ispod izloga dućana gdje tu me cijene, tu kupujem. ‘Još 5 minuta.’, obećat će grafit na ceradi, skriven ispod šikare, dok će nam drugi grafit pojasniti: ‘Obečanje ludom radovanje.’ Nebitno nas je podsjetilo da se u ludom svijetu ne možemo osloniti ni na čije obećanje, da oslonca nema, ali da i uz tu uznemirujuću činjenicu ipak postoji prostor za radovanje. Zato sada, nakon svih pandemija, potresa i ratova, u trenutku kad je sve postalo od epohalne važnosti, Nebitno postaje važnije nego ikad – možda čak i jedino bitno (ako je to uopće bitno).
Izložba ‘Nebitno’ nije klasična izložba, ona ne postavlja lijepa djela na besprijekorno bijeli zid, nego počiva na nelagodi i neizvjesnosti sadašnjeg trenutka. Prolazak galerijskim prostorom isprekidan je čudnovatim zaprekama i sumanutim gegovima koji tvore svijet potpuno drugačiji od „običnog”, a opet lako prepoznatljiv svima nama koji smo proživjeli i preživjeli zadnje tri godine. Znate li osjećaj kad čitate Orwellov znameniti roman i shvatite da je zloslutna 1984. bila prije gotovo 40 godina? Ako naši trenutni životi svojom bizarnošću debelo nadilaze imaginaciju 20. stoljeća, koji je onda ovo vrag koji trenutno živimo? Nebitno ne daje odgovore, ono se ne bori protiv Velikog brata, ono nije Veliki brat. Nebitno je mali brat koji će nas nasmijati, koji će nam reći ‘De šuti’ i potaknuti nas da guramo dalje, u inat i iz gušta. Samo ako znamo skrenuti pogled s onoga što je bitno. (autor predgovora: Luka Ostojić)
P.R. / Foto: Lauba promo
