U izdanju Naklade Ljevak objavljena je knjiga Nenada Rizvanovića ‘Brodovi nad gradom’.
Ova je knjiga osječke vrlo intimne topografije, od turske povijesti, preko devetnaestostoljetne esekerske prostorne (ne)samosvijesti pa do osječke ‘socijalističke renesanse’, priča o gradu koji prijateljskom oku pripovjedača daruje male tajne uvide u prostore, zgrade, tajanstvene mreže ulica, u povijesne taloge koji se odražavaju u mijenama imena ulica i trgova, u panonskoj blagosti i tvrdoglavosti. Osijek, Jugoslavija, pripovjedačeva je dječačka heterotopija rekreirana u priči o vlastitom nadrealnom urbanom genetskom kodu.
Posvajajući moto Waltera Benjamina, Rizvanovićev Osijek funkcionira kao apovijesna simbolička šuma u kojoj neimenovani pripovjedač mapira mreže osječke alternativne gradske povijesti i trača, pronalazeći paradoksalne podudarnosti između povijesnog pamćenja grada i odrastanja u istome gradu. Ispreplećući nekoliko tematskih niti – od vlastite obiteljske priče, metonimizirane u pripovijedanje o obiteljskim automobilima preko priče o široj obiteljsko-susjedsko-prijateljskoj zajednici napučenoj likovima neobičnim i prisnim, pa do intimne (auto)biografije koju oblikuju glazba i snovite ženske figure – pripovjedač ih međusobno sljubljuje izdvojenim mikroesejima o osječkim lokalitetima, zgradama i sportu kreirajući metaforički sveobuhvatnu panoramu grada koji se opire i melankoliji i avanturizmu.
N. L. / Foto: Ljevak
