U subotu, 18. travnja (19 sati) ArtBeat, otvara samostalnu izložbu umjetnice Nine Bekeniove pod nazivom ‘Pojelo me vrijeme’ u prostoru Holographik.Space u Zagrebu.
Ovom se izložbom obilježava i njezino priključenje platformi ArtBeat, čime započinje novo poglavlje suradnje i predstavljanja suvremene umjetnosti
.
Nina Bekeniova studentica je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika. Rođena je 1999. godine u Bratislavi, a u Hrvatskoj razvija svoj umjetnički izraz kroz eksperimentiranje s različitim medijima i pristupima.
U svom radu istražuje teksturu, atmosferu i unutarnja stanja, oslanjajući se na intuitivan proces i svakodnevnu inspiraciju.
Izložba nastaje u suradnji s glazbenom zajednicom Fjaka. S ciljem, stvaranja cjelovitog osjetilnog doživljaja, Fjaka uvodi svojevrsnu zvučnu izložbu; glazbeni program koji kroz prostor izložbe i u njezinu ritmu gradi sintezu dvije umjetnosti.
Pomičući granice klasičnog galerijskog formata, iskustvo pretvara u nešto što ga nadilazi.
* Rodom ste iz Slovačke, je li ti bilo teško priviknuti se na život u Hrvatskoj?
Bilo kakva promjena u životu je teška, pogotovo zbog novog jezika te promjene društva i kulture. S vremenom se čovjek privikne i nauči cijeniti stvari oko sebe. Ja osobno obožavam Hrvatsku i nakon toliko dugo vremena osjećam se kao kod kuće.
* Budući da potječete iz umjetničke obitelji, možete li reći da je na vaš odabir karijere utjecala upravo obitelj ili ste se neovisno o tome željeli baviti umjetnošću?
To je vrlo interesantno pitanje. Smatram da sve čime ste okruženi od početka ima utjecaj na vas, pa je tako bilo i sa mnom. No, daljnja odluka da se time bavim bila je isključivo moja.
* Kako to da ste se od svih medija odlučili upravo za grafiku kao svoj medij?
Grafika mi je bila izazov. Oduvijek sam voljela teksture, koje u plošnom tisku zapravo nisu prisutne. Zato sam odabrala grafiku kako bih mogla istražiti koliko ta tehnika može biti zanimljiva i koliko zapravo nudi različitih mogućnosti, a upravo tu sam pronašla ljepotu sitotiska.
* Postoji li još neki medij u kojem se volite izražavati?
Volim se baviti slikarstvom, a u posljednje vrijeme mi je postao zanimljiv stop motion, pa vjerujem da ću se u bližoj budućnosti početi baviti i time.
* Volite li više raditi u manjim formatima ili u velikim?
Manji formati su mi oduvijek bili najzahvalniji, no moram priznati da sam ih se zasitila, pa sada dolazi ‘era’ većih formata.
* U prethodnim intervjuima spomenuli ste da su skoro sve vaše grafike izvedene u crno-bijeloj tehnici. Kako to da ste se u ovom novom serijalu odlučili na boju? Radi li se o unutarnjem izgovoru kojeg ste odlučili ignorirati?
Prije fakulteta uglavnom sam crtala rapidografom, pa tada nisam vidjela potrebu za bojom. Kasnije to više nije bila moja odluka. Kao studentica Likovne akademije na prvoj i drugoj godini uglavnom sam radila crno-bijelo kako bi fokus bio na tehnici. Toga sam se zasitila, pa je početak treće godine bio moj početak ‘šarene’ umjetnosti koja me tada počela zaista ispunjavati.
* Što vas najčešće inspirira u radu?
Definitivno me inspiriraju priroda i određeni trenutci, situacije. Općenito, jako sam vizualna osoba i uživam u tim sitnicama.
* Naziv vašega završnog rada je ‘Pojelo me vrijeme’. Što je najviše utjecalo na odabir teme? Jeste li odabrali ovu temu zbog pritiska kojeg ste osjetili da morate završiti preddiplomski studij ili je to rezultat užurbane svakodnevice koju živimo?
Najviše je na odabir teme utjecala užurbana svakodnevica u kojoj živimo. Tema ‘Pojelo me vrijeme’ nije nastala iz osjećaja pritiska da moram završiti preddiplomski studij, nego iz osobnog promišljanja o tempu života i načinu na koji nas vrijeme često ‘guta’ i oblikuje.
* Što za vas osobno znači vrijeme?
Vrijeme za mene znači iskustvo, priliku za istraživanje, doživljavanje i učenje.
* Osjećate li razliku u vlastitom stvaranju kada radite pod pritiskom u odnosu na trenutke kada ste opušteni?
Veliki utjecaj ima to odakle dolazi pritisak. Ako dolazi izvana, teško ga podnosim i tada mi je teže raditi. No, kada si sama postavim pritisak, tada sam vrlo aktivna i motivirana. Zato pokušavam preduhitriti trenutak i stvoriti si ga prije nego što dođe izvana.
* Koliko vam je važno izlaziti iz ‘comfort zone’ i isprobavati nešto novo i drugačije?
Da, svakako, volim izlaziti iz svoje ‘comfort zone’. Nije uvijek lako, no kao ekstrovertna osoba koja se puno druži i prilično je otvorena, naučila sam koliko upravo takvi trenuci na mene mogu pozitivno utjecati.
* Postoji li neki umjetnik koji vam je uzor?
Moj dragi prijatelj Bartol Galović. Nikada nisam upoznala osobu koja doslovno ‘živi’ za umjetnost. On mi je uvijek motivirajuća točka.
* Jeste li kroz ovu seriju radova naučili nešto o sebi?
Kroz ovu seriju radova riješila sam puno unutarnjih borbi i stvari koje su me opterećivale.
Razgovarala: Hana Ibrahimpašić / Foto: ArtBeat
