Udruga međimurskih vinara Hortus Croatiae u Zagrebu je, u hotelu Esplanade, održala manifestaciju ‘Najbolje od Međimurja’.
Na promenadnom kušanju vina je predstavilo 18 vinarija članova udruge. Na kušanje i procjenu bila su ponuđena vina od dvije sorte, pušipela i sauvignona bijelog. Radi se o sortama koje su noseći stupovi međimurskog vinarstva i po kojima je Međimurje prepoznato na široj vinskoj sceni.
Pušipel je sorta koju se u Hrvatskoj još može naći pod nazivima moslavac, šipon i furmint. Međutim, kada dolazi iz Međimurja, gdje pokazuje najbolje rezultate i kada je proizveden od neke od članica udruge Hortus Croatiae te kada ispunjava propisani kriterij kvalitete i zemljopisnog porijekla (može biti samo iz Međimurja), sorta nosi naziv pušipel. Projekt pušipela je započet 2007. godine kada je uz pomoć nadležnih lokalnih institucija, stari povijesni naziv zaštićen kao županijska robna marka. Zatim je osmišljen dizajn nove boce koja se i danas koristi samo za tu sortu. Potom je 2011. pokrenut projekt klonske selekcije, kako bi se najbolji primjerci sa starih loza sačuvali i razmnožili za daljnji uzgoj, čime će pušipel u budućnosti očuvati svoj specifični međimurski izričaj. Na kraju je u suradnji s proizvođačem čaša Riedel u asortiman hrvatskog distributera uvedena čaša specijalno za tu sortu. Od pušipela se danas u Međimurju proizvodi čak četiri tipa vina. Pjenušci, zatim svježa vina, pa odležana više godina i u konačnici slatka desertna vina. Interes za tim vinom raste u cijeloj Hrvatskoj i izvan nje. Zastupljenost u vinogradima također ponovno raste, pa se može reći da je projekt pušipel jedan od najuspješnijih projekata revitalizacije jedne tradicionalne sorte u Hrvatskoj.
Svoja ponajbolja vina od pušipela i sauvignona predstavile su vinarije Cmrečnjak, Dvanajšćak-Kozol, Hažić, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kerman, Kocijan, Kojter, Kovač, Kunčić, Munđarov breg, Novak, Preiner, St. Jerome, Štampar, Tomšić i Vuković.
Sauvignon je najznačajnija sorta Međimurja po zastupljenosti i gotovo da nema vinara koji je ne uzgaja. Iako se uzgaja diljem svijeta, jer radi se o jednoj od najpopularnijih sorti današnjice, u Međimurju je ona tradicionalna, to jest prisutna je jako dugo i nije izraz pomodnosti. Prvi vinograd sauvignona u Međimurju je zasađen još 1951. godine od strane oca modernog sauvignona u Hrvatskoj, legendarnog Franje Lebara, nakon čega se proširio po ostalim međimurskim vinogradima i drugim dijelovima Hrvatske. Međimurske sauvignone obilježavaju aromatičnost, svježina i elegancija. Alkoholi su niski do umjereni, što je pravo osvježenje u doba globalnog zatopljenja i evidentnog rasta razine alkohola u velikom broju drugih standardno popularnih sorti. Većina ili gotovo svi međimurski sauvignoni su sasvim suhi, ugodno osvježavajućeg karaktera, impresivnog intenziteta i trajanja okusa. Stilski gledano, međimurski sauvignoni se nalaze u vlastitoj kategoriji, sasvim različitoj od drugih popularnih regija poput Marlborougha s Novog Zelanda ili francuske Loire. Manje su zeleni od novozelandskih i cvjetniji od francuskih. Vibrantni su i živahni, ponajviše citrusnih aroma, s limetom i grejpom kao vodećima, zatim s jasnom herbalnom notom i svježinom, a potom i s blagim cvjetnim notama u vidu cvijeta bazge u pozadini. Neke primjerke krasi i mineralnost na finišu, koja se očitava kao vid saliniteta i bridećeg osjećaja na desnima.
‘Najbolje od Međimurja’ izazvalo je veliki interes stručne javnosti, kojoj je i bila namijenjena, i okupila je oko stotinu uzvanika iz segmenta trgovine vinom, ugostiteljstva, sommelierstva i drugog poslovnog svijeta vezanog uz vino, kao i medijskih predstavnika.
J. L. / Foto: Matej Ščavničar
