Jedan od najvećih neoavangardnih umjetnika na ovim prostorima, Vladimir Dodig Trokut, još je u prosincu 1990. godine predložio svoj koncept ‘Anti-ulica, Anti-muzej, Anti-grad’ tadašnjoj Skupštini Grada Zagreba.
Koncept je izradio na tragu svojih ranijih skica iz travnja 1988. godine, u kojima jer promišljao o raznim oblicima Antimuzeja: ‘stan je muzej; grad je muzej; općina je muzej… totalni muzej; nomadski muzej; putujući muzej’. Dokumentaciju o ovim Trokutovim umjetničko-muzeološkim konceptima danas se čuvaju u arhivi Antimuzeja, gdje je u potpunosti sačuvana i osobna umjetnička arhiva Vladimira Dodiga Trokuta.
U rujnu 1992. godine Trokut je detaljnije razradio ove svoje koncepte projektom ‘Koncept-busa’, odnosno ‘Nomadskog muzeja’, ili preciznije – Antimuzeja u autobusu, kojim je planirao da se stalni postav Antimuzeja i njegovih zbirki smjesti u starom autobusu, međutim, za života taj njegov projekt nije realiziran.
Stoga su u Antimuzeju nastojali da novi stalni postav zbirki bude prije svega postavljen i prezentiran autentično, poštujući u potpunosti Trokutove ideje, koncepte, zamisli i njegov osjećaj za energiju umjetnosti i svakog umjetničkog djela ili izloška. Odlučili su se vratiti na taj umjetnički projekt V. D. T.-a, dakle na projekt ‘Koncept-busa’ ili ‘Antimuzejskog autobusa’ te da stalni postav Antimuzeja bude izložen u za to prilagođenom starom autobusu.
Ideja i koncept ‘Antimuzejskog autobusa’ su, dakle, izvorno Trokutovi i predstavljaju autentičnu realizaciju antimuzejske ideje.
‘Antimuzejski autobus’ tako je otvorio vrata svojim putnicima kroz Trokutove antimuzejske dimenzije i živote, a izloženim stalnim postavom nastoji se predstaviti kompleksno i višeslojno, multidimenzionalno životno umjetničko djelo ovog velikog, nažalost, do danas neshvaćenog umjetnika.
U ‘Antimuzejskom autobusu’ prvi put je izložen Trokutov umjetnički opus crno-crvenih šahova, iz opusa ‘Viva la muerte’, a najcjelovitije do sad izložen je i Trokutov najpoznatiji umjetnički opus ‘Poj ptica pjevalica’, njegove poznate instalacije-krletke (ćibe) u kojima je intervenirao instalacijom predmeta svakodnevice. Ovo je prvi put da je na jednom mjestu u okviru stalnog antimuzejskog postava izloženo čak osamdesetak Trokutovih instalacija-krletki. U stalnom postavu izloženi su i radovi iz opusa ‘Tko se boji Mickeya Mousea?!’, zatim iz opusa ‘Solve’ iz 1980.-ih godina, Trokutovi radovi iz vremena ‘Crvenog peristila’, štap i šešir kojeg mu je na zajedničkom performansu u Beogradu 1980-ih darovao Joseph Beuys. Izložen je i dio autentične, izvorne Trokutove wunderkammere, instalacije koju je Trokut stalno dorađivao na zidovima stana u zagrebačkoj Bulićevoj 6, a instalaciju je još nazivao i – Studio slobodne misli. Dio stalnog postava su i dijelovi njegove etnografske zbirke, zatim zbirke nakita i mode, zbirke industrijske arheologije; ali i radovi iz njegovih važnih umjetničkih opusa: ‘More moraš volit’ i ‘Pad idola’, kao i osobni predmeti – Trokutovi šeširi, kape, cipele i predmeti koje je koristio na raznim performansima te predmeti koje je izradio u svom šamanskom opusu. Neizostavni dio postava su prva izdanja različitih igračka Mickeya Mousea ili drugih Disneyevih likova, pribori za pisanje i nalivpera Ive Andrića, Tina Ujevića, Miroslava Krleže, Marije Jurić Zagorke i Ivana Gorana Kovačića.
Poseban dio stalnog izložbenog postava u ‘Antimuzejskom autobusu’ su i dvije odvojene cjeline. Prva su radovi svjetski poznatog i uglednog umjetnika Dimitrija Bašičevića Mangelosa, koji je bio Trokutov mentor, učitelj, suradnik, prijatelj, ali i suosnivač Antimuzeja i osnivač i član prvog Savjeta Antimuzeja. U stalnom postavu izloženo je desetak Mangelosovih radova, čime je ovaj izložbeni koncept uz bok velikom muzeju u New Yorku – MoMa-i koja u svom fundusu ima izloženo također desetak Mangelosovih radova.
Uz Mangelosa, tu su i radovi akademika Ivana Kožarića, dugogodišnjeg Trokutova prijatelja i suradnika. Stalni postav ‘Antimuzejskog autobusa’ izložio je također desetak vrijednih Kožarićevih radova, kao što su studija za spomenik Tomu Gotovcu, studija za Miroslava Krležu, TV ekran, Gorgona te drugi poznati Kožarićevi radovi.
‘Antimuzejski autobu’ smješten je, ili bolje reći – parkiran, u Ulici Antuna Bauera 19, u dvorištu, a otvoren je za posjetitelje svakog dana osim nedjelje od 12 do 19 sati. Potrebno je dodati da je ovaj antimuzejski postav jedinstven i po tome što je to jedini stalni postav jednog muzeja smješten u autobusu, a sam Antimuzej prvi je antimuzej u svijetu, čiji su osnivači Vladimir Dodig Trokut i Dimitrije Bašičević Mangelos.Članovi prvog Savjeta Antimuzeja uz njih dvojicu bili su također ugledni umjetnici Vladimir Gudac i Josip Stošić. Ove godine, povodom 45. obljetnice rada prvog Savjeta Antimuzeja u tako značajnom sastavu – Trokut, Mangelos, Gudac i Stošić – Antimuzej je otvorio vrata svojeg stalnog postava u ‘Antimuzejskom autobusu’.
V. D. / Foto: Promo