U izdanju Naklade Ljevak objavljena je knjiga švedske spisateljice Sare Stridsberg ‘Beckomberga: oda mojoj obitelji’. U ovom se, Nagradom Europske unije za književnost nagrađenom roman,u autorica kroz lik djevojčice Jackie Darling suočava s vlastitim strahovima. Naime, baš poput Jackieina oca Jimmieja, i jedan je od članova obitelji Sare Stridsberg unutar zidina bolnice Beckomberge pronašao utočište, blagi zatvor i utopijski dom.
Beckomberga, naposljetku, i jest mjesto u kojem se tanka granica ludosti i normalnosti briše, a samo jedna noć provedena u Beckombergi probudit će ono najljudskije u vama uz mjesta i ljude koje nikada nećete zaboraviti.
Ako je čežnja plave boje, osjećaji utkani u roman Sare Stridsberg ‘Beckomberga: oda mojoj obitelji’ nesumnjivo su presvučeni sivkastom patinom i obasjani zrakama zrnatožutog, poput starih fotografija po čijem prašnjavom okviru mile sunčeve zrake i tako razotkrivaju svu tugu i svu ljepotu davno minulih vremena.
Kao da se prisjeća nekih prošlih događaja iz vlastitog života, autorica svojim izvanrednim poetskim stilom upliće nevjerojatnu životnost u priču o nesebičnoj, dječjoj ljubavi djevojčice Jackie Darling za oca Jimmieja Darlinga. Poput djevojčice iz jedne druge priče s kojom dijeli prezime, i Jackie odrasta u jednom utopijskom domu. No, njezin je nešto manje sretan i omeđen zidovima. To je, zapravo blagi zatvor, mjesto gdje granica normalnosti i ludosti biva duboko uzdrmana.
Autorica se, na neki način, tih događaja doista prisjeća,jer podnaslov ‘Oda mojoj obitelji’ nije slučajan. Premda je i za nju ovo iskustvo bilo vrlo intenzivno i katkada duboko uznemirujuće, pričom o potrazi za slobodom odala je počast svojim precima. I obračunala se sa strahom. Premda je, kao mala djevojčica, uvijek sa strahopoštovanjem zastajala pred ulazom u tu monumentalnu zgradu, Beckomberga je danas više ne plaši.
Baš kao što ne plaši niti mnoge koji su Beckombergu, najveću psihijatrijsku bolnicu u Švedskoj, doživljavali kao ožiljak, odbojan pečat u samom središtu države blagostanja. Za druge, one s druge strane Beckomberga je također bila izvor straha, prestravljenosti od gubitka slobode i blagog smirenja zbog pronalaska utočišta. Upisujući te dvije strane švedskog društva, toliko razdijeljene, a opet tako bliske, u svoje likove, Sara Stridsberg pokazala je koliko je tanka, koliko protočna granice između normalnosti i ludosti. Jedna će vas noći u Beckombergi Sare Stridsberg učiniti ljudskijima, a njezina mjesta i ljude nosit ćete sa sobom zauvijek.
N. L.
