U sklopu 2. Osijek WineFesta, za ekipu zagrebačkih novinara bio je organiziran posjet nekima od vinarija koje su sudjelovale na ovoj vinskoj manifestaciji.
Prva postaja bila je vinarija Feravino u Feričancima, koja se u posljednje vrijeme pročula ne samo po vrsnim frankovkama. Tako smo za ‘doručak’ dobrodošlice ponuđeni pjenušcem Virtuo, a nakon kraćeg obilaska podruma nastavili smo uživati u ostalim njihovim vinima. Feravino, u vlasništvu Nexe grupe, ima vrlo moderan pristup vinarstvu, kombinirajući novija znanja s tradicionalnim iskustvom s čime nas je upoznala šefica marketinga Jenette-Marija Šimić. Ponuda Feravina, uz poneku iznimku, podijeljena je na komercijalnu liniju Dika s nešto nižim cijenama i liniju Miraz s vrhunskim vinima te u skladu s tim i primjerenim cijenama. Novost kuće je Mlada frankovka, koja je tek nedavno izašla na tržište, a po kvaliteti i okusu može konkurirati ponajboljim portugiscima.
Sljedeća na putu bila je vinarija PP Orahovica u koju je, prije dvije godine iz Feravina, transfer nalik nogometnom napravila mlada enologinja Ivana Nemet. Zatečeno stanje nije ju posebno ohrabrivalo, ali joj je puno značilo povjerenje vlasnika iz M-san grupe.
Uz čips od šarana, uzgojenih u orahovičkim ribnjacima, prošli smo degustacijsku liniju, od Chardonnaya 2013 ‘koji nije obećavao’ a ispao je sjajno, preko Frankovke s kojom se osobito ponose, te njihova zaštitnog znaka – Silvanca zelenog. Sada ga rade malo svježijeg, ali nismo odoljeli ne kušati i stari dobri polusuhi iz 2011. s položaja Jezerac.
U prijestolnici Zlatne doline – Kutjevu – prvo smo posjetili vinariju Perak, čiji je vlasnik Ivica Perak predstavio svoju mladu graševinu s vrhunskog položaja Mitrovac i cijeli niz drugih vina koja odlikuje niska cijena ali visoka kvaliteta. Nekadašnji glavni enolog Kutjeva d.d. s godinama je dobro proučio navike potrošača i naučio kako ih na optimalan način povezati s iskustvima struke. Njegova se vina prodaju isključivo s navojnim čepovima, čime demistificira značaj pluta, ne gubi se na kvaliteti, a znatno se pojeftinjuje krajnji proizvod.
Majstor nad svim majstorima Vlado Krauthaker (također bivši glavni enolog Kutjeva d.d.) kao i dan ranije na radionici Osijek WineFesta, posvećenu maceriranim vinima, iznenadio je svojim istraživačkim duhom i ‘zlatnim kapljicama’ koje je ponudio na kušanje. Ovaj vinar, dobro znan i izvan granica Hrvatske, ima vjerojatno najsjeverniji crljenak (zinfandel), pomalo zaboravljenu sortu zelenac s najviše jabučne kiseline, manzoni koji još istražuje, u nas vrlo rijetki viognier (iz vinogorja podno francuskog Lyona s iste geografske širine kao Kutjevo), čudesni križanac naziva Bianca, verduzzo uzgojen bez sumpora, mladi rose od pinota i merlota, da ne spominjemo klasike poput graševine, sauvignon blanca, cabernet sauvignona…
U vinogradima ima četrdesetak sorti, pa nismo baš mogli kušati svaku od njih, ali je bilo pravo zadovoljstvo slušati s kojom pažnjom Krauthaker govori o svojim vinima.
Gigant Kutjevo d.d. bio je zadnja postaja na ovom zahtjevnom vinskom putu, uz obilazak najstarijeg podruma i nadahnuta tumačenja dobrog vinskog duha, sommeliera Drage Humskog.
Svojom standardnom kvalitetom, počev od komercijalnih do vrhunskih vina, Kutjevo gotovo da i nema iznenađenja, ali ipak se dogodio šlag na kraju u vidu predikatnog Traminca iz ledene berbe 2011.
Mustafa Topčagić / Foto: FAMA