U društvu dvojice vinoljubaca Vladimira Mataka i Branislava Dabića krenuo sam u bliski kraj preko meje na potezu od Brežica do Bizeljskoga. Gospodin Matak bio je vođa puta na početku, sredinom smo se počeli nadopunjavati, a na kraju smo unisono završili kod sjajnog vinara, biodinamičara Marijana Kelhara – vinska kuća Keltis.
Planovi postoje, kao što ste i sami u životu iskusili, dok ih ne počnete mijenjati. Prvoga vinara Romana Matjašiča smo planski posjetili. Matjašič je agronom zaposlen u Brežicama, a vinograde ima u nedalekom Sromlju. Na površini od 2,6 hektara uzgaja sauvignon, muškat rumeni, rizling, bijeli pinot, frankovku i dornfelder (kojega ne smije tako izvorno nazivati, pa je to vino u njegovu podrumu d’felder). U ugodnom ambijentu stare kuće koja je dobila naziv Margaret 1870, nalazi se vrlo ukusno uređena kušaonica. Sva vina koja smo probali su dobro napravljena, a odskočio je Pinot bijeli izbor 2011. godine s 48 grama ostatka šećera i 12,5% alkohola. Inače, u ukupnoj proizvodnji je 65% bijelih i 35% crnih vina, a nama je osobito bio zanimljiv dornfelder/d’felder koji je izvorno austrijskoga podrijetla. To je vino s malo alkohola 11-11,5%, ali manje oporo od frankovke. Matjašič smatra da je donja granica, da bi vinar profesionalno živio od vina, 4 hektara površine. To je cilj kojemu će težiti idućih godina da berbu, praktički cijelu, proda na kućnom pragu.

Nakon Matjašiča odlučili smo probati ekološki uzgojene pastrve i šarane u poznatoj gostilni u Sromlju – Ribi i pol – u vlasništvu Ane Kranjčič. Gospođa Kranjčič uspješno vodi restoran, a suprug Toni se brine o velikom pogonu ekološki hranjenih pastrvi, koje žive u bazenima u koje neprekidno pritječe čista voda iz obližnjega potoka. Tu je cijela ‘proizvodnja’ od tek izleglih ribica, preko nekoliko razvojnih stupnjeva, do pastrve većine 300-350 grama za porciju u restoranu.

Vedra domaćica i suprug su nam dosta govorili o uzgoju ove eko pastrve u svome prvom eko uzgajalištu u Sloveniji. Sromlje nije daleko, tek nekih 30-35 km od Zagreba. Poslužene ribe u ‘any’ omaki su se dobro ‘utopile’ u odprtom belom pinotu iz ovoga kraja.

Put nas je dalje iz općine Sromlje vodio prema gradu Bizeljskom. Prva postaja na tom vinskom hodošaću bila je kod znamenitog vinara, inače pomorskog strojnog inženjera i pet godina pomorca, Bojana Berkoviča Molipača. Čovjeka poznajem dvadesetak godina i barem pet-šest puta smo se rastajali s ‘Vidimo se u Bizeljskom’. I konačno, evo nas opet pred domom Berkoviča. Starinska zgrada, koja me odmah osvojila vanjskim izgledom, iznutra je još zanimljivija. Sjedimo u prostranoj blagovaonici iz nekog stoljeća unatrag. Kažem Bojanu da me podsjeća na talijansku latifundiju, možda iz Bertoluccijeva filma ’20. stoljeće’. Ponudio me je jednim od svojih suhih cuveea, a ja ga upoznah kao majstora desertnih vina. Priča mi o puno stvari, a najzanimljiviji su nacrti novoga podruma u Goricama koji će doseći cijenu od 2 milijuna eura. Poslije smo se dovezli autom do te pozicije idući prema Keltisu. Impresivno. A Bojan je neumorni vinski majstor s velikim profesionalnim zamahom u šezdesetima…

Sljedeća postaja – Blaž Sagmeister u Orešju. Probali smo tri bijela pinota (2014., 2013. i kasna berba 2011.), Bizeljsko crveno 2014., Rose (modri pinot) 2014., Frankovku 2014., dva pjenušca iz 2014. (rađena klasičnom metodom, mješavine muškata i rosea), ledeno vino traminac 2012. i perjanicu kuće – Ledeni rizling iz 2009., šampion u Gornjoj Radgoni 2010. Temperatura pri branju bila je -15°C, ima 160 eksla i 13,9% alkohola, kaže nam Blaž, simpatični mladi carinik koji nastavlja obiteljsku tradiciju vinarstva u Hiši pesme in vina.

Bližio se završetak dana i trebalo je konačno stići do završne točke Keltisa. Ali avaj, na putu je i Simon Pinterič, omiljeno svratište mnogih Zagrepčana. Mi smo zamijenili za stolom nekadašnjega odgovornog urednika Radija 101, Željka Matića i njegova prijatelja. Probali smo sauvignon te modri i sivi pinot. Ali najbolje je legla penina Chander. Nismo stigli sve probati, jer Pinterič nudi i bizeljsko rdeče i belo, modru frankinju, rumeni muškat… To ostaje za drugi put kada mislimo posjetiti još nekoliko vinara i velikog majstora pjenušca Isteniča.

Ipak, bez šećera i to onog najprivlačnijeg nismo ostali – došao je na kraju putovanja na Vrhovnicu na visini od oko 360 m. Idealna visina za vinograde koji počinju na oko 200 m nadmorske visine i završavaju pri vrhu. Vinska kuća ili butična vinska klet Keltis postoji na ovoj lokaciji od 1776. Priča kaže da je zbog čišćenja terena posječeno 17 velikih hrastova koji su poslužili kao građa za kuće, ali i bačve. Keltisova vina imaju snagu, čistoću i primarne djevičanske okuse – primjenjuju se samo one metode i zaštita koje karakteriziraju biodinamičku metodu. Po riječima gurua Kelhara, posljednjih godina vratili su se drvenim posudama i bačvama. Jer je to garancija, uz druge postupke u izradi oranž vina, da će ostati sačuvane primarne arome. Sjedili smo s Kelharima, sinom i ocem Mihom i Marijanom, koji su s velikim zanosom, da sjaj u očima i ne spominjem, govorili o svojim vinima. U inozemstvu postižu cijenu od 25 eura, a jedna fanatična gospođa iz Danske svake godine dovozi autobus zaljubljenika u biodinamička vina.

Sagradio je Kelhar impresivan podrum u brdu, lijepu kušaonicu i cijeli niz popratnih prostorija, uključujući sobe. Priča mi da je prije 20 godina krenuo s rajnskim rizlingom i zaključio da ga ne zna napraviti. A onda je nedavno pronašao skrivenu bocu iz 1994. i shvatio da je već tada napravio dobro vino – moralo je  proći 20 godina da bi to sada shvatio. Suputnik Matak obavijestio nas je da ima jednu bocu iz 1996. i obećao ju je otvoriti upravo kod Keltisa u istom društvu. Živi bili pa vidjeli!

Kakva su Keltisova vina? Ne mogu vam dovoljno dobro ovdje opisati tu ljepotu. Zato sjednite u auto i pravac na Vrhovnicu 5 u podrum Keltis. Vlasnik Marijo će vas ponuditi s istoimenim pjenušcem iz 2009., chardonnayem, muškat ottonelom i nenadmašnim sivim pinotom iz 2012. Muškat otonel (3500 trsova) zasađen je 2004. godine. Za domaćina je to najelegantnija aroma u podrumu. Je li tako ili je bolje neko drugo vino u bogatoj paleti najbolje je da provjerite sami. Dva umjetnika svoga posla Marijo i Miha Kelhar vas čekaju. Vjerujte mi, isplati se potrošiti nešto benzina i vremena!

Vjekoslav Madunić / Foto: Branislav Dabić

Pročitajte još: Vikend destinacija: Ptuj , Vinskim cestama Slovenije , Slovenske relax oaze