Stipan Tadić, jedan od najznačajnijih umjetnika mlađe generacije, u zagrebačkoj Laubi izlaže novi ciklus radova pod nazivom ‘Hrvatske planine’. Otvorenje izložbe je u četvrtak, 18. siječnja (20 sati).
‘Izložba Hrvatske planine nastavlja se na koncept naivne umjetnosti i poetiku ciklusa Motivi iz Okolice s početka 2017. godine, kada je prvi put predstavljena monumentalna slika Sljeme. Kako sam autor navodi, slika Sljeme, izložena u kontekstu Motiva, predstavljala je kontrast sarkazmu i (negativnom) kritičkom prikazu zagrebačke periferije, ali i kritičnosti i sarkazma svih Tadićevih radova. Pet monumentalnih ulja na platnu: Biokovo, Dinara, Velebit?, Sljeme, Sljeme sa stražnje strane i Učka te pet ulja na staklu – Sv. Rok, Klek, Ravna Gora, Ivanščica, Kalnik prirodu postavljaju u središte, a za razliku od većine prethodnih ciklusa, umjetnik prikazuje pejzaže ispražnjene od ljudske prisutnosti. Nasuprot prethodnim radovima gdje je ljudska figura predstavljala (auto)humorni pristup umjetnika, točku kritičkog preispitivanja stvarnosti, u ovom ciklusu Tadić nastoji u potpunosti izbjeći angažiranost, pružiti isključivo estetsko iskustvo koje na osobnoj i kolektivnoj razini predstavlja monumentalnost prirode.
Ciklus temelji na svojevrsnom geografskom i etnološkom osobnom istraživanju planina – obilazeći osobno planine, rekonstruirajući njihov obris pomoću trenutnih crteža, modela u glini i geografskih karata, a slikane su bez fotografskog predloška kako bi prikazao jedinstveni, vrlo osobni doživljaj prirode kao i stvorio vlastiti ‘rukopis’ unutar revolucionarne povijesti često sporednog žanra – pejzaža. Iako Tadić želi predstaviti isključivo nešto estetsko, ‘lijepo’, moguće je slojevito iščitati djela na temelju odnosa čovjeka i prirode na osobnoj i univerzalnoj razini, što ga povezuje s panteističkom vizijom romantizma, na temelju odnosa prema povijesti i revolucionarnoj ulozi samog žanra kao i viziji stvaranja alternativnog modela suvremene umjetnosti koji nastaje spajanjem poznatih predložaka tradicije i suvremenog neovisnog crteža. Budući da autor promatra opus umjetnika kao cjeloviti narativ, nastavlja se na prethodne serije i otvara novo poglavlje odabirom pejzaža bez prisutnosti ljudske figure i zauzimajući stav prema mogućim putevima suvremenog slikarstva. Ovo poglavlje ubrzo će doživjeti nastavak novim ciklusom ulja na staklu koje će Stipan Tadić ostvariti u nadolazećem jednomjesečnom boravku u Hlebinama.’
(iz predgovora Patricije Počanić)
