Stipan Tadić: Street Fashion Zagreb

Otvorenje izložbe Stipana Tadića ‘Street Fashion Zagreb’ održat će se u ponedjeljak 21. prosinca (20 sati), u zagrebačkoj galeriji Greta, a ostaje otvorena do 3. siječnja 2016.
Stipan Tadić-Street Fashion ZagrebGotovo pune tri godine trajala je pomalo voajerska ekspedicija Stipana Tadića po zagrebačkim ulicama, trgovima, parkovima, tramvajskim stanicama i pojilištima za ptice. Koncept je krajnje jednostavan – fotografirati ljude, obične ljude, one bez imena i prezimena, one koji čine masu, one koji čine prosjek; one koji čine narod. Većina ljudi fotografirana je s leđa, bez želje i mogućnosti da poziraju, prirodni i opušteni, sasvim svoji, posve nalik samima sebi.

Kako je Stipan ipak slikar, a ne tek voajer, ovo je fotografiranje slučajnih prolaznika imalo viši smisao. Fotografije su postajale crtežima, fotografirani ljudi postajali su naslikani ljudi, često nevjerojatno blizu stvarnosti, ponekad s odmakom prema karikaturi, gotovo uvijek s primjetnom dozom topline i suosjećanja koja isijava iz Stipanovog sigurnog i preciznog poteza.

Sve je počelo kada je naručitelj poželio seriju crteža, a Stipan je u tome vidio sjajnu priliku da vježba i brusi svoj talent. Neko vrijeme je donosio različite stvari, motive koji bi mu usput padali na pamet, ali pravi se klik dogodio tek kada je donio portrete nekoliko ljudi koje je fotografirao na ulici, tek tako, samo zato što su mu se učinili zanimljivi u svojoj potpunoj običnosti. Tada su shvatili da imaju pravu stvar, shvatili su da ti prvi crteži trebaju dobiti nastavak i da će u potpunosti početi funkcionirati tek kao serija.

Iz mjeseca u mjesec Stipan se povlačio gradom i fotografirao, svaki mjesec je nastajalo pet novih akvarela ljudi sa zagrebačkih ulica, ljudi koji su postali predmet umjetničke okupacije. Ono što je počelo samo kao vježba ruke pretvorilo se u autentični dokument jednog vremena u jednom gradu koji je, eto, sasvim slučajno baš Zagreb. Stipan je živio s tim ljudima, ljudima koji su slučajno postali dio njegovog umjetničkog projekta i ljudima o kojima ne zna ništa. Slikao ih je i na taj im se način približavao, time što ih je ovjekovječio na papiru kao da im se iskupljivao za to što ih je najčešće fotografirao bez njihovog znanja.

Činjenica da ljudi koji su završili na crtežima o tome ne znaju ništa nevjerojatno je uzbudljiva. Ljudsko je biće u modernom svijetu na mnogo mjesta pretvoreno u broj, u puku statističku jedinicu. Na izborima, u školi, kod liječnika, svuda. Čovjek je broj, toga je svjestan i protiv toga ne može ništa, tako jednostavno mora biti. Ovdje, na ovih 150 slika, na snazi je snažna i intrigantna promjena paradigme: ljudi ne znaju da svojom pojavom čine presjek i pečat gradskog života, a istovremeno su daleko više ljudi nego što to inače imaju priliku biti.

Zaista, neminovno je pokušati prepoznati nekoga od 150 likova koji su zaslužili svoje mjesto u ovoj kolekciji. Vjerojatno ćete pokušati pronaći i sami sebe, ta je vrsta znatiželje duboko ukorijenjena u homo sapiense. Volimo se vidjeti u zrcalu, fotografiji ili na slici, možda mislimo da tako dobivamo čišću ideju o samima sebi, da dobivamo objektivniji pogled. I zaista, pogledom na sebe kroz tuđe oči može se mnogo toga spoznati i doznati, samo treba znati gledati.

Ova serija akvarela u potpunosti opravdava onu floskulu o cjelini koja je veća od zbira svojih dijelova. Svaki pojedinačni portret zaslužuje pogled promatrača, ali tek svi na jednome mjestu postaju dokument, rezultat suradnje naručitelja i slikara, ispunjenje umjetničke vizije. Iako se površnom promatraču može činiti da su ovo samo ljudi preslikani s fotografija, tu se ustvari krije daleko više sadržaja, mnogo sakrivenih slojeva značenja koji će vam se otkriti nakon budnog promatranja. Učini li vam se da niste u galeriji, nego da ste i sami među tim ljudima, na ulici, možda ste na pravom tragu.

Andrija Škare


Stipan Tadić -strip
Stipan Tadić: Parisian Nightmares
Tagged: , , , , , , , , , ,