Upravo je iz tiska izišla novoobjavljena stodeseta po redu knjiga Tomislava Marijana Bilosnića, zapravo zbirka njegovih putopisa naslovljena ‘Mediteranski putopis’. Koja naslovom kazuje da se Bilosnićevi putopisi odnose na njegova lutanja Sredozemljem, sabrana je na više od sto i trideset stranica teksta.
‘Evo me kako lutam Sredozemljem, okriljem naše povijesti i civilizacije pokušavajući ne ostati dužan ni Odiseju’, kaže Bilosnić u predgovoru svoje knjige.
Putovati Sredozemljem, uranjati u civilizacijske tekovine a pritomu zavirivati u svetolike kulturne stečevine i slojevitost Mediterana, zapravo je putovanje razdobljima tisućljećima dugotrajne mediteranske prošlosti. Ništa se tako brzo, a istodobno i tako sporo ne mijenja kao Mediteran. Po tomu je ključu i koncipirana ova knjiga, kao svojevrsno dokumentarno i virtualno putovanje obalama Sredozemlja. Simbolično knjiga počinje i završava u Zadru. Na put se odlazi s Kalelarge, a vraća se u božanstveni zadarski suton.
Kompozicija uvrštenih putopisa slijedi logičnu zemljopisnu putanju putopisne plovidbe, od Zadarskoga kanala do Albanije, Turske, zatim Maroka, i povratka u Europu preko Španjolske i Francuske. Ono što koncepciju knjige čini virtualnom činjenica je da su putovanja i putopisi nastajali u različitim oklostima i povijesnim razdobljima tijekom zadnjih dvadesetak godina. U tomu se konačno i prepoznaje kako Mediteran doba uopće ne poznaje, jer ga u prvom redu uvjetuje kultura njegova prostora, duh njegovih ljudi, a to je ono što ga čini vječno stalnim.
Čitajući putopise ove knjige kojima se može prići s više razina, virtualno i slobodno, stoga se svako putovanje može promatrati iz dimenzije prvog i zadnjeg poglavlja, a pritomu se uvijek iznova vraćajući Kalelargi i zalasku sunca s jedne strane, ili se pak odvažiti prema jugu, istoku i vratiti se zadarskom zapadu baš sa Zapada. Kao što je putovanje znak slobode ljudskoga duha, njegova potvrđivanja u relativnosti povjesnice tijekom pojedninog razdoblja, tako neka i ova putopisna knjiga bude prostor slobodnoga čitanja, promišljanja i zamišljenog krstarenja kolijevkom svjetskih civilizacija.
‘Mediteranski putopis’ nastavak je Bilosnićevih putopisa objelodanjenih u ranijim putopisnim knjigama ‘Put za Casablancu’ (Split, 2007.) i ‘Put za Barcelonu’ (Zadar, 2011.). U kojima se Bilosnić pokazuje rasnim pripovjedačem koji se lako služi jezičnim i stilskim bravurama.
Pišući o putopisima svestranog umjetnika riječi Tomislava Marijana Bilosnića, dr. sc. Ivo Kalinski ističe književnikovu osebujnu stvaralačku energiju i strategiju. Kalinski će za Bilosnića kao putopisca reći i to da je ‘vjeran promatrač, nadasve pouzdan zapisivač promatranoga, s poznavanjem i navođenjem još mnogih intrigantnih povijesnih podataka koje spretno i sretno uklapa u putopisno štivo, podataka dragocjenih o kojima mi, obični smrtnici pojma nemamo. Bilosnić je i inače, ovdje posebno, majstor detalja, majstor frapantnog arsenala riječi, majstor emotivnog prigrljaja što sveukupno rečeničnim ustrojem, tečnim štivom iz rečenice u rečenicu, potencijalnom čitatelju pruža osjećaj neobične razdraganosti i užitka’.
Knjigu ‘Mediteranski putopis’ u kojoj su objavljeni i putopisi nagrađeni prvim nagradama na natječajima za hrvatski književni putopis u Loboru, objavila je zadarska nakladnička tvrtka 3000 godina Za dar, koja ove godine predstavlja devet novih tiskovina s više zadarskih i inozemnih autora.
Ivan Raos