Topnička dnevnica: Kako mi je Saucha otkinuo retrovizor

Kad sam počeo pisati ovu kolumnu, zarekao sam se da ću se držati principa čuvenog Meštra (Boris Dvornik) iz ‘Velog mista’ – neću politiku u svoju butigu. Ali kako on nije mogao ostati dosljedan, tako ne uspijevam ni ja, jer se nažalost u svakodnevnom životu od politike ne može pobjeći. Ipak, ova priča nije tipično politička, pa sam je odlučio podijeliti s vama, jer povod je jedna od top tema i top ličnosti proteklog tjedna, a to je – Tomislav Saucha.

Piše: Mustafa Topčagić

Saborskog zastupnika SDP-a, uhvaćenog umočenog u dnevnice koje su nezakonito isplaćivane u doba dok je bio šef kabineta bivšeg premijera Milanovića, znam iz nekog bivšeg života. Na tog momka naletio sam (točnije, on na mene) prije nekih 13-14 godina u jednoj životnoj situaciji sasvim daleko o politike. Naime, vozio sam se na suvozačkom mjestu u autu svoje tadašnje prijateljice, kada je na Selskoj cesti u Zagrebu, pretječući nas s desne strane (!), proletio mladac na Vespi i solidnim udarcem upravljačem otkinuo retrovizor. Prozor mi je bio otvoren, glava i ruka srećom unutra, a zvučalo je gore nego što je izgledalo. U prvi tren smo pomislili da je auto udarilo momka na motorinu, ali se ispostavilo da je ipak on udario nas pritom počinivši težak prometni prekršaj. Nakon što mi je retrovizor fijuknuo kraj glave, momak se zaustavio desetak metara dalje, naslonio vespu sa strane i krenuo prema meni, a i ja prema njemu.

Nije baš da sam ga namjeravao tući, ali sam mu malo temperamentnije pokušao objasniti kako se pretjecanje ne radi s desne strane i da je to moglo i gore završiti. Vidim da nije ozlijeđen i prepustim ga prijateljici, koja je vlasnica auta, da dogovore formalnosti oko naknade štete. Duševne boli odmah smo mu oprostili, jer se momak skrušeno ispričavao i bogobojazno mrmljao te ponavljao nešto u stilu: ‘Dobro da je sve ovako prošlo… Ovo mi je opomena da se više ne vozim tako ludo…’. Odjednom mi je bilo više žao njega nego retrovizora. Prijateljica je bila malo hladnija i formalnija. Odmah ga je legitimirala: ‘Tomislav Saucha, Nad lipom, broj taj i taj’… Izrecitirao je i broj mobitela, pa su dogovorili detalje oko toga kako naplatiti štetu. Mislim da je čak preporučio i automehaničara. Znam da je bio sretan što sve rješavamo bez angažiranja ionako prezauzete prometne policije. Da još malo omekšam situaciju, pitam: ‘Je li ti mama Ljiljana Saucha s HTV-a?’, na što je slijedio kratki odgovor: ‘Nije, to me svi pitaju!’

Za par dana na autu je zasjao novi retrovizor, momak je sve uredno platio i ta je prometna epizoda brzo zaboravljena. Desetak godina kasnije, vidim u medijima odnekud mi poznato ime i nešto manje prepoznatljiv lik: Tomislav Saucha, kao, nešto bitan mladi političar, blizak Zoranu Milanoviću. Aha, kažem, to je onaj momak s Vespom, izgleda da je uspio u životu, a onda opet zaboravim na njega. U međuvremenu, lik je postao jako bitan, prvo nešto kao u SDP-u, pa onda šef Milanovićeve predizborne kampanje, a onda i kabineta kad je ovaj postao premijer. Rekoh sebi, svaka čast, sposoban momak, tko bi rekao da će u tako nešto izrasti onaj preplašeni dečko s Vespe…

Nažalost, nije prošlo dugo, čitam po medijima – prva njegova afera. Navodno, pogodovao je svojoj supruzi, odvjetnici u dobivanju poslova bez natječaja s vlastima bliskom tvrtkom Plinacro. Kasnije se to, kako i priliči politici, nekako zaboravilo i izravnalo, demantijima ili zataškavanjem, što je ukazivalo na to da je momak ‘sposobniji’ nego što sam mislio. Nedugo potom čujem kako ga novinari nazivaju bahatim i bezobraznim (‘Milanovićev El Bahatee’), jer bi se neprilično ponio kad god bi mu netko od njih postavio nezgodni pitanje u vezi njegova šefa… Pomislih, eto što politika napravi od čovjeka, Vojnika Partije, koji govori i što ne misli, a mora glumiti da je takav kakav nije. No, sve iluzije o fino odgojenom mladiću raspršile su se kad sam čuo da je na Sljemenu, na Snježnoj kraljici, vrijeđao i omalovažavao policajce, za što je nepravomoćno osuđen na novčanu kaznu.

Nakon afere s dnevnicama zaista ne znam što misliti o Tomislavu Sauchi, koji vjerojatno već odavno ne vozi Vespu niti je više onakav mladić kakvog sam ga imao priliku upoznati u bizarnoj prometnoj situaciji. Poštujući presumpciju nevinosti, ipak se pitam što politika i pozicija na vlasti može napraviti od čovjeka, da jednog pristojnog mladića pretvori u smutljivca i sumnjivca za teško kazneno djelo za koje je zapriječena kazna od nekoliko godina zatvora.


Topnički dnevnici: Noć muzeja pobijedila rukomet
Tagged: , , , , , , , , , ,