Osijek se tek prije tri godine sjetio da se nalazi u središtu vinskih regija sa sve kvalitetnijim vinima, pa je tako krenuo i WineOS – festival vina, delicija i ugodnog življenja.
Piše: Mustafa Topčagić
Zasluge za to pripisuju si i lokalni političari, koji daju tek neki sitniš za održavanje, ali glavni zaslužnik je vinski entuzijast karakteristična imena Vinko, prezimena Ručević, sa svojom malom i uigranom ekipom.
Prve dvije godine festival se održavao u Muzeju Slavonije u sklopu stare gradske Tvrđe i nije se baš mogao pohvaliti velikim brojem posjetitelja. Ove se godine WineOS preselio u samo središte grada u Esseker šoping centar što je bio pravi zgoditak. Tijekom dva dana održavanja posjetitelja je bilo puno više, a organizirano je i nekoliko zanimljivih radionica među kojima bih istaknuo onu koju je vodio Damir Zrno – sljubljivanje vina s teletinom. Cilj je bio istaknuti kako, uz različit način pripreme, s teletinom mogu ići i bijela i crna, i lakša i teža vina. Treba li reći da su sve ulaznice bile prodane danima unaprijed?
Nesretniku poput mene ostao je alternativni način snalaženja za ručak, a unatoč izvrsnim slavonskim, baranjskim i inim vinima, poželio sam popiti i omiljeno mi Osječko pivo do kojeg je u Zagrebu zbog trgovačko-ugostiteljskog prohibicionizma jako teško doći. Posrećilo mi se da nedaleko Esseker centra naletim na krčmu romantičnog naziva Rendez-vous. Odmah po ulasku, u ambijentu krčme ‘kakve su nekad bile’ uočio sam neobičan detalj: kotao dignut na cigle, priključen na plinsku bocu u kojem se krčkalo nešto jako obećavajuće. Doznajem, to rade samo jednom u tjednu i to baš kad ja naletim 🙂 . Kad sam za 10 kuna naručio bocu Osječkog piva, rečeno mi je da sam automatski osvojio i zdjelu onoga nečega u kotlu – iš-fiša iliti kokošjeg paprikaša.
Matematika mi nikad nije najbolje išla, ali znam da sam popio dvije boce Osječkog i pojeo tri zdjele iš-fiša s noklicama. Kao što znamo, ‘iš’ je uzvik za tjeranje kokošiju, ali igra s puno poznatijom riječi ‘fiš’ nije slučajna. Iš-fiš je porijeklom mađarsko jelo (kokošji paprikaš na način ribljeg) i izvorno se priprema od mesa pijetla. No, u slavonskoj inačici koristi se meso pileta ili kokoši, ali samo batak i nadbatak. Uglavnom, jelo je za zdjelu polizati što sam i učinio sa šnitama nezdravog bijelog kruha.
Uzalud je bilo raspitivati se o receptu, jer bih ga morao sa sobom u grob ponijeti, pa sam nakon obilnog i slasnog ručka otišao malo otpočinuti u obližnjem Centralu, ‘hotelu kakav je nekad bio’ kao i prije petnaestak godina kad sam u njemu odsjeo. Poslije kraćeg odmora, opet sam bio za vino spreman i ugodno se iznenadio kad sam vidio da je Esseker centar prepun uglavnom mladih vinoljubaca.
Nažalost, izlagača vina nije bilo mnogo, ali se tu moglo kušati popriličan broj reprezentativnih uzoraka hrvatskih kontinentalnih vina, a ugodno su iznenadili i gostujući igrači iz Srbije i Mađarske.
Dogodine nadam se još boljem WineOS-u i tome da ću se u krčmi Rendez-vous imati priliku sresti s, kako kažu, od iš-fiša još boljim fiš paprikašem i čobancem.
