Tko o čemu, ovih dana svi o salmoneli, koja se prostrla širom trgovačkih lanaca, kojima se donedavno u tom kontekstu nije smjelo spominjati ni imena. Tako je opaka bakterija spomenuta i na prvoj Konferenciji za primijenjeni nutricionizam, no na sreću nije bila među glavnim temama.

U zagrebačkom hotelu Dubrovnik okupilo se mnogo učenih glava i raznih znatiželjnika koji su raspravljali o primjeni nutricionizma u zdravstvenom turizmu i prehrambenoj industriji, pa čak i u IT sektoru. Bio je tu i bizarni chef robot koji je kuhao nešto nalik na rižoto s kozicama.

Piše: Mustafa Topčagić

Mogla su se čuti mnoga zanimljiva razmišljanja, primjerice, da na javnom servisu zvanom Hrvatska radio televizija nedostaje edukacije o zdravom načinu prehrane. Bolje bi bilo imati emisiju u kojoj bi stručnjaci savjetovali kako se pravilno hraniti, umjesto da u to vrijeme gledamo neduhoviti humor Željka Pervana, primijetila je Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. BBC, doznali smo i to, ozbiljnije shvaća taj problem. Osim što svojim pretplatnicima isporučuje daleko bolji humor, ima i emisije koje ne samo poučavaju nego i nagrađuju gledatelje zainteresirane za tematiku zdrave prehrane.

Gospođa iz publike sa zavidnim stasom i dalmatinskim naglaskom, na vlastitom je primjeru objasnila prednosti nutricionističke prehrane. Prije pet godina, kaže, imala je 115, a sada 65 kilograma, što nije postigla nikakvim dijetama, nego promjenom režima prehrane. Vrijeme je radije trošila educirajući se o zdravoj hrani, nego u obilasku dućana u kojima se navodno prodaje. Bio&bio i slične stvari za mene ne postoje, rekla je, a jedino pravilo koje priznajem je da ne treba jesti ništa od onog što vidite na reklamama. Tako sam odgojila i svoju kćer, koja me nedavno vidjevši parizer na TV-u upitala: ‘Mama, a šta je to Poli?’

Marketingaši su se ‘vadili’ da oni prodaju priču a ne proizvod, dok su s uglednog američkog instituta zamolili da još jednom ponovimo kako je brusnica zdrava ali da ipak ne liječi upalu mjehura.

Bez masnoće, bez šećera, bez laktoze, bez glutena… Takvi proizvodi gotovo su bezvrijedni, čulo se u diskusiji, jer u pravilu, ako nečeg nemaju nikako, nečeg štetnog moraju imati barem u manjim količinama. Najdalje su otišli Amerikanci, koji imaju i gluten free vina, naravno, u tetrapaku. To što vino ne vezuje gluten, ionako nema veze, jer bolje zvuči kad je nešto free i bolje se prodaje healthy freakovima.

U svakom slučaju, bilo je zabavno i poučno čuti te doznati tko smo i što smo kada je u pitanju – hrana. O alkoholu, cigaretama i lakim drogama, pisat ću nekom drugom prilikom!