Dvodnevni praznik vina zvani Vino.com, održan je kao i ranijih godina u zagrebačkom hotelu Esplanade, uz više od 300 izlagača – vinara, rakijaša i likeraša te proizvođača pršuta, sira, ulja i raznih delicija. Pivari su ove godine stjerani u kut, što je dobar potez s obzirom na porast njihovih manifestacija. Ipak, bili su zastupljeni kroz tribinu u organizaciji Birra del Borgo te razgovor Paola Bertanija i Domagoja Jakopovića Ribafisha o trendovima u talijanskoj i svjetskoj pivskoj industriji.
Piše: Mustafa Topčagić
Organizator Ivan Dropuljić, inače profesor matematike, brojkama je sigurno zadovoljan. Ulaznice su s lanjskih 100 kuna skočile na 150 kuna što se nije negativno odrazilo na posjećenost. Manifestacija se, što je pohvalno, pomalo internacionalizira (prisutni su bili Austrija, BiH, Crna Gora, Italija, Makedonija, Slovenija i Srbija), ali bi se još moglo poraditi na tome. Među vinskom publikom dalo se primijetiti mnogo mlađih ljudi, zaposlenih tridesetogodišnjaka, među kojima i priličan broj žena, koji pokazuju znatiželju za kušanjem kvalitetnih vina što je svakako za pohvalu. Mnogi od njih o vinu su znali puno manje nego prije nego što su ušli u Esplanadu, a vjerujem da će izaći sa spoznajom kako ima toliko dobrih a ne tako skupih vina da bi dolazili u napast i kupovali jeftine trolitarke sumnjive kakvoće u supermarketima.
‘Koga nema bez njega se može’ neslužbeni je moto Vino.coma, pa se u zadnjem vikendu studenoga tu potrude biti svi koji nešto znače u svijetu vinarstva; od ‘teške’ industrije (Kutjevo, Belje, Badel…), gornjeg doma privatnih proizvođača (Krauthaker, Grgić, Kozlović, Bibić…) do garažnih vinarija poput Agrisa i Markusa. Tako, recimo, doznah da postoji i Markus Dingač iz garaže u zagrebačkom Markuševcu!? Boce nisam vidio, jer su ga točili iz dekantera; po okusu ne razlikuje se od većine plavaca malih, a to što se naziva Dingač, to je već drugi problem…
Hit 11. Vino.coma bile su stručne radionice, među kojima su se naglašeno isticale one francuske – predstavljanje jedne od najboljih svjetskih vinarija Domaine de la Romanée Conti iz Burgundije te čuvenog Chateau Margauxa iz Bordeauxa. Cijene pristupa radionicama bile su astronomske, u skladu s cijenama tih vina, ali zainteresiranih profesionalaca nije nedostajalo. Respect!
Međutim, domaća radionica ‘Sve berbe velikog vina Venje’ bila mi je dostupna i bio je pravi užitak kroz vodstvo novinara Ive Kozarčanina proći vertikalu više godišta čuvenog nektara koji proizvodi Ivan Enjingi, a koji je i osobno nazočio ovoj svečanosti. Zahvaljujući Decanterovoj zlatnoj medalji za Venje 1998, Hrvatska je prvi put ozbiljnije spomenuta kao vinska zemlja. To vino (kupaža graševine, sivog pinota, rajnskog rizlinga, sauvignona i traminca) i danas živi u nekim preostalim bocama, pa je i nas sretnike zadesilo da osjetimo njegovu čudesnost. No, Enjingi, koji je s veseljem komentirao svako od godišta svog Venja, smatra da to nije njegovo najbolje vino, nego ‘mlado Venje’ iz 2010. godine, koje još nije u prodaji, ali je po karakteristikama bolje od svjetskog prvaka. Nakon kušanja teško je bilo s njime se ne složiti…
Kozarčaninu je u prolasku kroz Venje pomagao čuveni sommelier Mario Meštrović, kojem je u pojačanje kao dragovoljac došao istarski kolega Siniša Škaberna, jer je to trebalo i dostojno tehnički odraditi. Škaberna je ovu radionicu proglasio povijesnom i smatrao je velikom čašću što može biti njezinim sudionikom. Šteta što je dvosatna radionica ipak kratko trajala da bi se svakom od deset vina i rakiji za oproštaj mogla posvetiti odgovarajuća pozornost. Kao gastronomska pratnja Venju sasvim su bili neprikladni, inače vrsni mesni proizvodi Tomislava Galovića seniora. Zato, primjerice, nakon kušanja njegova kulina nisam baš osjetio kremasti okus Venja 2006 na vrhu jezika na što je upućivao sommelier Meštrović…
Vino.com je i prilika da se podijele nagrade vinarima i ostalim zaslužnicima iz tog svijeta. Udruga G.E.T. već pet godina dodjeljuje Bijeli grozd, priznanje najboljim vinarijama u turističkom smislu, kojim žele afirmirati posjete vinarijama i prodaju na ‘vinskom pragu’ što je najpovoljnije za vinare i kupce, ali ne i za trgovce. Bijeli grozd za životno djelo osvojio je sommelier i edukator Franjo Francem, koji se zahvalio rekavši kako još nije pri kraju svog puta te da nije prošao još puno terroira… Dobitnike Bijelog grozda možete vidjeti ovdje.
Dodijeljene su i Vinske zvijezde, kako kažu, najneovisnije nagrade tog tipa, jer u izbor ulaze vina kupljena u prodavaonicama i podrumima, koja tijekom godine prosuđuju Vitomir Andrić, Ivo Kozarčanin i Željko Suhadolnik uz potporu gostujućih vinskih znalaca. Uz brojna priznanja koja je besmisleno nabrajati (pogedajte ih ovdje), ističem Veliku zvijezdu i posebno priznanje za najbolje hrvatsko vino – Bodren Chardonnay izborne berbe prosušenih bobica 2007.
A sad se vraćamo na početak, među 300 izlagača i više nego brojnu publiku s pitanjem kome je zapravo namijenjen Vino.com? Naime, već godinama na adresu organizatora, profesora Dropuljića, stižu primjedbe da bi Vino.com trebalo terminski odvojiti tako da jedno vrijeme bude odvojeno samo za tzv. običnu publiku, a dio vremena za eno-gastro profesionalce (ugostitelje, turističke djelatnike, sommeliere, distributere, trgovce, novinare…).
Nije u pitanju nikakav profesionalni elitizam, nego je stvar čisto praktične naravi. Ako se na bilo koji način profesionalno bavite vinom, zbog velike gužve i nemalog broja alkoholiziranijih posjetitelja, zaboravite da na Vino.comu možete kvalitetno popričati s nekim vinarom. Dok vam ‘piva klapa isprid štanda’ teško da ćete moći razgovarati o sekundarnoj fermentaciji, ostacima neprovrelog šećera, dugom odležavanju na kvascima, a kamoli o ozbiljnijem poslovnom angažmanu. O tome gunđaju i mnogi vinari, ali ne usuđuju se javno progovoriti, jer ipak imati štand na Vino.comu postalo je stvar prestiža i to se, očito, još dugo neće mijenjati…
