Na ‘Večernjem intervjuu Branimira Pofuka’ u srijedu 29. siječnja (19 sati), u Knjižarsko-galerijskom centru Fadil Hadžić u Zagrebu, gost je Vlado Štefančić, glumac, redatelj, TV i radijski voditelj.
Autor je gotovo 200 kazališnih predstava, 10.000 radio emisija i 2.000 TV emisija. Kao direktor kazališta Komedija potiče i realizira prve hrvatske mjuzikle ‘Jalta, Jalta’, ‘Dundo Maroje 72’, ‘O’ Kaj’, prve domaće rock opere ‘Gubec-beg’, ‘Grička vještica’ i mnoge strane od ‘Čovjeka iz Manche’, ‘Jadnika’ i ‘Guslača na krovu’ sedamdesetih, pa sve do nagrađivanih ‘Isus Krist Superstar’ i ‘Kosa’ u novom tisućljeću. Osniva i vodi ‘Zagrebačke ljetne večeri’ na Šalati. Inicijator je prvih dočeka Nove godine na Trgu bana Jelačića, koje režira i nastupa kao voditelj. Idejni je autor Kazališta na vodi Jarunfest, redatelj prvih predstava na jezeru ‘Noć u Veneciji’, ‘Isus Krist Superstar’ i ‘Kosa’. Autor, redatelj i voditelj je večernjih revija na Zrinjevcu pod nazivom ‘Elegantni šarmantni Zagreb’. Autor je i redatelj značajnog događanja ‘Advent u srcu Zagreba’. Dio je to projekata koji promoviraju Zagreb kao značajnu srednjoeuropsku kulturnu metropolu.
Nedavno je objavljena njegova monografija, o kojoj je Vlado Štefančić duhovito zapisao:
Ispričavam se na smetnji, ali htio bih vas zamoliti, upozoriti, ako ste slučajno dobili ovu knjigu, ili je ne daj Bože kupili, još uvijek je možete vratiti ili, ako ste baš dobrica, staviti je lijepo na policu, uvez je prilično dekorativan.
A počelo je, zapravo, sasvim bezazleno. Ovo sam ljeto odlučio ostati u Zagrebu. Zagreb ljeti… Divota. Nema prometa, ljudi… Zrinjevac, bazen… Spavaš dokle hoćeš. A, je! Staračko buđenje već negdje oko šest sati. Obećao sam napraviti reda i tu nekakvu inventuru. Normalni ljudi to rade na kraju godine, a meni je kraj… sedamdeset pete. Tijekom dva stoljeća nakupila se oko mene impozantna gomila papira, knjiga, tekstova, skečeva, scenarija, nota, fotografija i tome pripadajuća prašina. Nagovorili su me da usput napravim popis, možda i kompjuterski zapis. Zašto ne? Ili, recimo, neku biografiju. Eto, sad ti je prilika… Ha, ne misle valjda – posljednja. Prihvatio sam to, prihvatio i tu sam se gadno zeznuo. Danima buljim u prazan papir. Ne ide… Onda nešto malo krene, skiciram nekoliko, činilo mi se, efektnih početaka. Da, i onda, drugi dan, s gnušanjem sve poderem. Falš! Neka šarena laža u kojoj ja ispadam bolji, pametniji, duhovitiji nego što jesam. Mislim si, ako već pišem, a radije bih pričao, onda bi to trebala biti jednostavno istina, istina i samo istina. Kao ono na sudu…’
Pročitajte još: Pofuk ugošćuje Dragu Pilsela , Pofuk ugošćuje svećenika Goluba , Pofuk ugošćuje maestra Kranjčevića
