Izložba Zlatka Boureka ‘Teatar figura – kazalište nakaza’ otvara se u zagrebačkoj Gliptoteci (Galerija I) 18. siječnja u 12 sati.
O izložbi će govoriti akademik Tonko Maroević, a ssvečano će je otvoriti  akademik Đuro Sedre, voditelj Gliptoteke HAZU. Na dan otvorenja, a potom u Noći muzeja, 31. siječnja, Bourekov će Teatar figura ‘oživjeti’ u Gliptoteci uz glazbu s gradskim pjesmama i izvođenjem sekvenci iz njegovih predstava.

Izložba u Gliptoteci predstavlja vješto pripremljen ‘lutkarski’ kazališni opus hrvatskog umjetnika Zlatka Boureka, zbog više razloga, pa i stoga jer se Bourekove lutke po mnogočemu razlikuju od klasičnog kazališta lutaka. Kao što i sam autor kaže, Teatar figura nije lutkarsko kazalište za djecu, to su zločesti, rugalački, sardonični likovi, koji govore o sadašnjosti i prošlosti na kritičan način. Naziv kazalište figura postoji otkad su figure s oltara progovorile, ne u crkvama nego na sajmištima, trgovima ‘praterima’ i birtijaškim klupama. U prvoj trećini XX. stoljeća u Berlinu u doba zaista burnog previranja, njemački proleteri u štrajkaškim komunama zabavljali su narod drvenim figurama: vrag, smrt, kapitalist, udovica…Pjevali su budnice i kamenjem gađali omražene figure. Drvene figure recitirale su patetične proleterske parole, ali i lascivne tekstove o kapitalistima i popovima. Godine 1945. u Osijeku je pokraj Drave i zimske luke postojao takav teatrino, kojeg je vodio jedan stariji umjetnik u trbuhozborstvu. Program je bivao sastavljen od ‘sramotskih’ bećaraca, a pritom bi publika gađala figure krpenim loptama. Tko je pogodio tri puta zaredom, dobio bi bocu ruma. Iste 1945. godine u Osijeku iza kapucinske crkve u učilištu latinskog mladi sjemeništarci držali su jednom na tjedan program kazališta figura. Sličnu tradiciju možemo pratiti i u japanskom kazalištu burnaku u kojemu se još od XVII. stoljeća zaista cijeni kazalište figura. Stoga može se kazati da Kazalište figura Zlatka Boureka ostaje i nadalje pučki teatar, ironičan, pomalo lascivan, zubat, a ruga se sam sebi, ipak teatar nakaza je – kao što i sam autor kaže: ‘Teatar kao svaki drugi – nakazan je onda kad ga Bourek radi’, – o izložbi je kazao je kustos Filip Turković Krnjak

U biografiji Zlatka Boureka se može obilje toga istaknuti, akademik (redovni je član HAZU), ugledniji je hrvatski likovni umjetnik (kipar i slikar), primjetniji je režiser, scenograf, kostimograf i tvorac crtanih i igranih filmova i, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma. Rođen je u Požegi 1929. Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Tijekom svojeg umjetničkog svestranog djelovanja samostalno je izlagao u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Dubrovniku, Duisburgu i New Yorku; na skupnim tuzemnim izložba u sklopu Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu. Ipak od 1960. godine izražava se u tad novom mediju (stvara crtane filmove) zasnovane na osobnim scenarijima – vrlo dojmljivo a ipak europski uvjerljivo. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma. Djelatan je bio scenograf i kostimograf  u Dramskom kazalištu Gavella, a od 1971. učestalo kao vrstan autor djelatan je (surađuje) u kazalištima SR Njemačke. Od 1988. stalni je član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, u kojemu je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu ‘Ukroćenu goropadnicu’ i farsu ‘Rigoletto’. Godine 1977. u Dubrovniku režira lutkarsku farsu ‘Orlando maleroso’. Predstavom ‘Hamlet’ u izvedbi Teatra &TD doživljava zapažen uspjeh (kad gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima). Stvaralaštvo Zlatka Boureka u svim razdobljima njegovog umjetničkog djelovanja gotovo uvijek obilježava groteskni humor s nadrealističnim elementima povezan s elementima hrvatskog folklora. Dobitnik je mnoštva tuzemnih i međunarodnih nagrada: Godišnje nagrade i Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, Nagrade grada Zagreba, Premije na 4. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža, Nagrade VIII. Marulićevi dani, ali i nagrada u Oberhausenu, Atlanti, Chicagu, New Yorku, Premia alla cariera, Salerno, Italija. Prošle godine dobio je i najbitniju slovensku nagradu za područje lutkarstva – Klemenčičevu nagradu za životno djelo.

I. R.