Nakon uspjeha izložbe u Rimu i Bariju, u Milano stiže značajna selekcija radova zagrebačkog fotografa Đure Janekovića, snimljenih u razdoblju od 1932. do 1935. godine.Široki je raspon motiva, tema, snimaka i perspektiva koje je Janeković zabilježio svojim objektivom. Preko ovih fotografija posjetitelji gledaju prema drugoj strani Jadrana i još dalje prema Zagrebu 1930-ih. Ova prezentacija važnog segmenta hrvatske fotografske baštine, u organizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Milanu, još je jedna potvrda uzajamnih veza prijateljstva i razmjena između Italije i Hrvatske. Ta veza se u ovoj prigodi obnavlja posredstvom fotografije, za čiju je povijest i estetske kvalitete Milano oduvijek gajio izuzetan senzibilitet.

Domaćin je ovaj put prestižna Akademija likovnih umjetnosti Brera, koja izložbu predstavlja 1. kolovoza u prostoru nekadašnje crkve sv. Carpofora u samom srcu grada. Taj prostor, sada u novoj, suvremenoj funkciji, svojom drevnom poviješću i dostojanstvom, pridonijet će oživljavanju ozračja Zagreba iz vremena kada ga je snimao Janeković.

Radovi Đure Janekovića (1912.-1989.) donedavno su bili potpuno nepoznati u kontekstu hrvatske, ali i europske fotografije, premda je Janeković 1920-ih i 1930-ih bio značajan protagonist zagrebačke umjetničke scene i svjedok te promicatelj europskog modernizma. Svojim fotografijama Janeković postaje kroničar života svoga grada na svim razinama, od predgrađa do elegantnih ulica, od dama i balerina do siromašnih ljudi s rubova života.

Fenomen urbanizacije, pojava potrošačkog društva te popularizacija sportova i masovne zabave, karakteristike su tih godina i za fotožurnalizam vrlo kreativno razdoblje. Slijedeći primjer njemačkih novina Berliner Illustrirte Zeitung, u Zagrebu se pokreću ilustrirani časopisi poput Svijeta i Kulise koji pridaju osobitu važnost fotografiji.

Janeković je 1933. godine postao jedan od prvih profesionalnih fotoreportera u Hrvatskoj. Njegove brojne foto kronike objavljivane su upravo u reviji Kulisa. Jedinstvene su njegove noćne snimke Zagreba postignute dugom ili dvostrukom ekspozicijom. Njegove perspektive i očišta posebno su intrigantne u usporedbi po vremenu natanka istodobnim fotografijama Aleksandra Rodčenka. Vedute iz gornjih ili donjih rakursa i dijagonalne kompozicije pokazuju kod oba autora istovjetan afinitet i osjetljivost.

Njegove sportske snimke podsjećaju stilom na najbolje njemačke fotografije onog vremena. Nadasve su koncentrirane na pokret zabilježen iz neuobičajenih uglova i vizura.Janeković pokazuje poseban talent za akciju i pokret: hvatanje tek bačene lopte, trkač pri dolasku na ravninu cilja, skakač u odskoku. I sam je strastveni sportaš, koji je trčao usporedo s natjecateljima, ostvarujući se u dvostrukoj ulozi protagonista i fotografa, s iznenađujućim rezultatima za onodobne mogućnosti fotografske tehnike.

F. S.