U knjizi ‘Barokna arhitektura’ Katarine Horvat Levaj (Naklada Ljevak, 2015.) obrađena je sakralna, reprezentativna stambena i javna te fortifikacijska arhitektura. Studija predstavlja sintezu dosadašnjih spoznaja, ali i rezultat višegodišnjih znanstvenih istraživanja autorice – terenskih i arhivskih, kao i onih komparativnih u susjednim državama, srednjoeuropskim i mediteranskim. Promocija će se održati u petak, 18. prosinca u 12 sati u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na predstavljanju će, osim autorice, sudjelovati akademik Tonko Maroević, dr. sc. Milan Pelc i dr. sc. Željka Čorak, a moderirat će urednica Nives Tomašević.
Građa je sistematizirana kronološki po regijama te tipološki po vrstama arhitekture – sakralne i profane – a svaka je grupacija spomenika prezentirana u svom prostorno-urbanističkom i povijesnom okviru.
Posebno težište analize i sinteze jest istraživanje ishodišta tipologije i stila, koja se uslijed tadašnje gospodarske i političke situacije te teritorijalne podijeljenosti Hrvatske nalaze izvan njezinih granica, jednako u srednjoeuropskom kao i u mediteranskom krugu, odnosno u značajnim kulturnim centrima poput Rima, Venecija, Graza i Beča. No, istodobno regionalna podvojenost na kontinentalnu i jadransku Hrvatsku, dosada uobičajena u našoj stručnoj literaturi, prevladana je međusobnom tipološkom i stilskom komparacijom arhitekture na cjelokupnom hrvatskom teritoriju.
Uz razmatranje afirmacije dominantnog baroknog stila i njegove periodizacije na ranu, zrelu i kasnu fazu, u knjizi je valorizirana paralelna pojava drugih stilova – gotike, renesanse i manirizma u 17. stoljeću, te rokokoa i klasicizma u 18. stoljeću. Prikazani su također novi rezultati u pogledu istraživanja udjela pojedinih europskih arhitekata u formiranju hrvatske barokne arhitekture te prihvaćanja njihovih utjecaja u domaćim krugovima naručitelja i graditelja. Uz nove spoznaje o okolnostima i vremenu nastanka pojedinih arhitektonskih spomenika, reinterpretirana je njihova dosadašnja valorizacija u hrvatskom i europskom kontekstu, što je ujedno i glavni znanstveni doprinos knjige u odnosu na postojeću stručnu literaturu.
Tekst od 500 stranica praćen je brojnim ilustracijama – reprezentativnim fotografijama u boji, arhivskim i grafičkim prikazima te arhitektonskim nacrtima najkvalitetnijih građevina. Za ovu monografiju izvršena su nova fotografska i arhitektonska snimanja, te je nabavljena, dosada dijelom nepoznata, atraktivna arhivska građa iz zemlje i inozemstva. Knjiga je opremljena popisom izvora i literature te kazalom i sažetkom na stranom jeziku.
Mnoga razdoblja nemaju odgovarajuću sintezu koja obuhvaća odrednice stilskog razdoblja. To nije slučaj s arhitekturom baroka, koje je jedno od najznačajnijih stilskih razdoblja na tlu Hrvatske. Razvoju barokne arhitekture pridonijeli su naručitelji umjetnosti, biskupi, crkveni redovi, državne institucije, komunalne uprave, feudalni veleposjednici. Barokna arhitektura zaživjela je na tlu Hrvatske, a danas nas na nju podsjećaju umjetnički kvalitetni dometi koji su prikazani na više od 600 fotografija, shematskih prikaza i skica. Ova monografija prezentira baroknu arhitektonsku baštinu nastalu na tlu Hrvatske tijekom 17. i 18. stoljeća. Hrvatska kao ‘predziđe kršćanstva’ bila je na razmeđi talijanskog baroka s jedne te srednjoeuropskog baroka s druge strane. To je pridonijelo da se na tlu Hrvatske razvije osebujni pluralizam sa zajedničkim stilskim okvirom, a odredile su ju i povijesne prilike u kojima arhitektura nastaje. Ovo kapitalno djelo, koje sadrži više od 712 stranica o baroknoj arhitekturi, podržalo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Katarina Horvat Levaj rođena je u Zagrebu, diplomirala povijest umjetnosti i arheologiju te magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveno se usavršavala na Sveučilištu u Padovi. Od 1982. zaposlena je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje sada djeluje u zvanju znanstvene savjetnice kao voditeljica znanstveno-istraživačkog projekta ‘Arhitektura i urbanizam Hrvatske od 16. do 18. stoljeća – ishodišta i kontekst’. U sklopu znanstvenog programa Instituta, radila je na nizu tema vezanih uz arhitekturu i urbanizam ranoga novog vijeka na području cijele Hrvatske, a posebno Dubrovnika. Za međunarodni projekt ‘Museum with no Frontiers. Discover Baroque Art’ prezentirala je hrvatsku baroknu arhitekturu. Sudjeluje na izložbenim projektima (Galerija Klovićevi dvori, Dubrovački muzeji) te na izradi konzervatorskih studija za obnovu arhitekture i revitalizaciju naselja.
Urednica je publikacija iz serija: ‘Umjetnička topografija Hrvatske’ i ‘Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti’. Predaje u naslovnom zvanju izv. prof. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te na Doktorskom studiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, povremeno i u inozemstvu (Sveučilište u Grazu). Mentorica je doktorandima na Filozofskom i Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Objavila je niz znanstvenih radova i knjiga. Za monografiju ‘Barokne palače u Dubrovniku’ (2001.) nagrađena je Državnom godišnjom nagradom za znanost, a za monografiju ‘Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu’ (2011.) Godišnjom nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj te Godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti ‘Radovan Ivančević’. Članica je Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (od 2014.).
N. L.
