Točno dvije godine prošle su otkako je Mara Majstorović promovirala svoju prvu knjigu ‘Svjetlosna godina’. U njoj je u ispovjednoj prozi smirivala duhove nastale kroz ratno iskustvo i usmjeravala pogled prema novim perspektivama koje se otvaraju pred njezinom obitelji i njezinim zavičajem. 
Nakon ‘Svjetlosne godine’, Mara Majstorović tražila je nove kanale za širenje nadahnuća, vedrine i optimizma. Rezultat je nova knjiga – ovaj put zbirka poezije. Zbirkom ‘Prolazak ispod duge’ Mara Majstorović pridružuje se pjesnicima kao što su Jan Bolić i Lea Brezar, koji pišu nepretencioznu, motivirajuću poeziju u kojoj demonstriraju upravljanje vlastitim osjećajima i širenje dobrih vibracija. To je poezija s mnogo imperativa koja vrlo lako komunicira s čitateljem, suosjeća s njim i nudi utjehu i nadu, usmjeravajući misli prema naprijed, u budućnost punu dosad neostvarenih ideja.Čovječe, jesi li svjestan/ Svog tekućeg stanja?/ Od vode si sazdan,/ čemu kruta stanja?
Mara Majstorović vodi radionice i coaching u Vinkovcima i Vukovaru te uređuje vrlo čitani portal Samo pozitivno, neumorno tražeći nove nastavke i početke za mlade i sve koji u Slavoniji vide svoju budućnost. Uoči zagrebačke promocije u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, koja će se održati u petak, 26. studenoga (18 sati), s Marom Majstorović razgovaramo o njezinoj zbirci poezije ‘Prolazak ispod duge’, inspiraciji za akcije, planovima i rezultatima rada.
* Kako je nastala zbirka poezije ‘Prolazak ispod duge’? Jeste li kada ranije pisali poeziju? Kakav je osjećaj pisati pjesme, a sada i objaviti ih? Omogućuje li poezija bliži kontakt s osjećajima nego proza?
– Zbirka je nastala kao svojevrstan nastavak mog prvog autobiografskog proznog djela ‘Svjetlosna godina’ u kratkom roku od godinu dana nakon promocije po gradovima diljem Hrvatske. Na pisanje me je potaknula pandemija kao i sva iskustva proizašla iz nje.
Čitatelji Svjetlosne godine su me molili da napišem dodatak i sažetak predavanja na promocijama, budući da je tema proizašla iz zbivanja u Vukovaru 1991., a kao NLP trener pretvorila sam promociju u svojevrsno predavanje na temu ‘Kako razmišljati u nevolji?’.
Nekoliko puta sam započinjala pisati dodatak no nije me išlo i odustajala sam.
Nisam niti slutila da će riječi iz mene izaći u obliku stihova niti sam ikada prije pisala poeziju. No, kako kao terapeut podučavam ljude o svjesnosti vlastitog emotivnog stanja i upravljanju emocijama, tako je bio slučaj i kod mene.
Za pisati poeziju očito je potrebno određeno stanje u kojem sam se našla početkom ove godine i kako sam naučena negativnu energiju pretvoriti u kreativnu, samo sam stihove izbacila na papir iz sebe i povukla analogiju s prvobitnim predavanje i proširila temu: Kako razmišljati u teškim životnim situacijama i pretvoriti traume i emocije straha, nemoći, tuge, krivnje, osude u nešto kreativno i korisno?
Odgovor na ovo pitanje je u mom slučaju bila terapija pisanjem. Osjećaj je bio neopisiv, riječi su tekle poput nabujale rijeke, nosile su me kao u ubrzanom filmu, a sama objava je bila kao smiraj koji ljudi pronađu uz mirnu vodu u suton. To je ono stanje kada vrijeme stane i vi znate da ste učinili veliku stvar za sebe, ali i za druge. Kontakt u pisanju proze je bio dugotrajan i pomalo iscrpljujući, dok je u pisanju pjesama trenutačan i vi to osjećate sada u ovom trenutku i samo prenesete na papir. Izmjene više nisu potrebne.
* Podnaslov zbirke je ‘Kroz iskušenja do prosvjetljenja’ i mnoge pjesme govore o ostvarenju i osvještavanju osobne moći da se drugima pomogne i čini dobro. Odakle crpite snagu za povišenu vibraciju i inspiraciju koju želite prenijeti drugima?
– Iskušenja su po meni nužna kako bi čovjek uopće počeo raditi na sebi. Iza mene su mnogobrojna iskustva proizašla upravo kroz teška životna iskustva. Počevši od gubitka svog rodnog grada Vukovara i ognjišta, preko bolesnih stanja i trauma proizašlih iz stresa, jer kao žena, supruga, majka, poduzetnica često se izgubimo u prioritetima u traganju za karijerom i dokazivanjem. Duboko me je pogodila rana smrt moje majke, no povratkom u školske klupe polako sam otkrivala istinsku sebe i počela raditi na sebi za druge. Kada me moj sin danas pita do kada ću se školovati, shvatila sam da će to biti do kraja mog života i da sam time nesvjesno odabrala svoj poziv prenošenja znanja pomažući drugima da pronađu svoj put i svrhu svog života kroz moje iskustvene treninge.
Inspiraciju, dobro raspoloženje i mir pronalazim u čitanju, učenju, kontaktu s prirodom i životinjama, kroz meditaciju, pauze od svega i kako sam u prethodnom pitanju rekla, kontrolom svojih emotivnih stanja i biranjem reakcija na događaje.
* Pišete motivirajuću poeziju u kojoj aktivirate vlastite pozitivne snage i potičete druge da se fokusiraju na svoje potencijale. Tko su Vaši imaginarni saveznici kojima je poezija upućena? Gdje oko sebe vidite potencijale i pozitivne snage koje se mogu aktivirati?
– Jedna od pretpostavki iz neurolingvističkog programiranja, pravca koji je proizašao iz modeliranja uspješnih ljudi, podsjeća nas da su u nama već svi potrebni resursi samo ih trebamo otkriti i aktivirati.
U moru različitih ljudi svaki čovjek posjeduje svoje talente i vrijednosti i često ih ne koristimo dovoljno ili ih zatomljujemo u sebi. Otkrivši vlastite resurse, modelirajući uspjeh, primijenila sam strategije inspirativnih pojedinaca i uočila ključ njihovog uspjeha. Ako sam mogla ja mogu to i drugi ljudi. Walt Disney je davno rekao: ‘Ako je nešto moguće zamisliti onda je to moguće i ostvariti.’ Upravo kroz stihove obraćam se svima koji sumnjaju u sebe, koji su se izgubili na putu, prolaze kroz katarzu ili se već polako bude ali i onima koji su sve to prošli i razumiju afirmativne poruke mojih stihova koje sam kroz knjigu poslala.
* Suradnja, osvještavanje, međusobna inspiracija i podrška umjesto tame i pesimizma ideje su koje nastojite proširiti svojom zbirkom poezije. Kako namjeravate kombinirati knjigu i mogućnosti društvenih mreža za širenje inspiracije?
– Kroz promocije knjige po gradovima i knjižnicama sve navedeno već promičem, kao i svojim javnim djelovanjem na društvenim mrežama dugi niz godina. Koliko značim ljudima znam po povratnim porukama i porukama zahvale koje mi stalno pristižu. Isto tako vjerujem da je svjetlo u tami koja nas je kroz podjele, strahove i neizvjesnost okružila, više nego ikada potrebno, a kako su pjesme jezik srca one ga brže otvaraju i daju mogućnost svjetlu da u njega uđe.
* Vaše knjige, kao i bavljenje coachingom i portal Samo pozitivno usmjereni su na pozitivna rješenja i mogućnosti koje se otvaraju kada se fokusiramo na budućnost umjesto na prošlost. Kako ste zadovoljni učincima svoga rada? Kako se Slavonija oporavlja?
– Slavonija se budi polako i sporo no kroz svoj rad vidim ogromne pomake. Kada sam prije pet godina pokušala dovesti trening neurolingvističkog programiranja nisam uspjela, a danas u jeku četvrtog vala pandemije oformila sam čak dvije grupe, jednu u Vukovaru i jednu u Vinkovcima.
Kroz moje iskustvene treninge su prošle stotine polaznika koji su svoje ciljeve zbog kojih su odlučili učiti i ostvarili i danas kroz svoju tvrtku i udrugu Samo pozitivno djelujem i radim, volontiram, gostujem, prenosim znanje gdje god mogu s radošću. Iza mene su mnogobrojne manifestacije, dovela sam vrhunske znanstvenice, nobelovca, izvrsne predavače i ne planiram odustati dokle god se nešto i kod nas ne promijeni na bolje. Slavonija je žitnica i hraniteljica naše domovine, prepuna mogućnosti i to ne smijemo zaboraviti, a ja ću ljude na to stalno i neumorno podsjećati.
Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar
