U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovaj ponedjeljak odabrao je knjigu Joséa Eduarda Agualuse – ‘Kreolska nacija’ (MeandarMedia 2013.).

‘Kamen koji je pod vodom ne zna da pada kiša.’

Kreolska nacija ime je posljednjeg broda koji je prevozio crno roblje iz Angole u Brazil. Ali… nije to priča o brodu. Priča je o ljudima i vremenu druge polovice devetnaestog stoljeća, ispisana kroz pisma Fradiquea Mendesa – izmišljenog lika portugalske književnosti.

Kroz Fradiquea i njegova pisma približena nam je životna okrutnost koju su doživljavali svi tadašnji stanovnici Angole, bez obzira na boju kože.

Kolonijalno društvo okrutno je prema svim svojim pripadnicima, bez obzira na njihov društveni položaj također. To se kasnije preslikava i na Brazil koji ne može biti bitno drugačiji od onog što su njegovi novi stanovnici ostavili iza sebe na crnom kontinentu. Društvo izopačenih vrijednosti rodilo je novo društvo i novu generaciju čiji dosezi ne idu puno dalje od roditeljskih.

Ima tu i Portugala, Pariza i Londona, nekih sasvim drugih perspektiva istoga vremena.

Sve je stvar perspektive. Vidljivo je to iz priča o različitim ljudima. I iz priča o istim ljudima, samo ih treba staviti u različite uloge istih situacija, što José Eduardo Agualusa vrlo dobro čini. Licemjerje nema rok trajanja. Kao ni čast koja također ne umire lako.

Sudari različitih kultura i civilizacijskih dosega uvijek su dobra podloga za zanimljivu priču. Dodajmo tome još i ljubav pa ćemo zadovoljiti ukuse i očekivanja širokog čitateljstva. Na trenutak sam imao dojam kako uistinu čitam pisma nekog stvarnog sudionika tog vremena i događanja.

Nije jednostavno artikulirati dojmove nakon čitanja ove knjige, ali… zanimljivo je zaroniti u te makar i izmišljene živote, sa sigurne distance osjetiti miris nekih drugih mjesta i vremena, upoznati ljude.
Svjetski putnik i doživljajima bogat Fradique kaže: ‘Najzanimljivije što se u mojem životu dogodilo, to su bili životi drugih ljudi.’