Uspješna hrvatska vinska priča sa Srbijom, posebice Beogradom, ne prestaje. Tako su protekloga vikenda naši vinari imali dvodnevno predstavljanje. U petak u elitnom restoranu Klub književnika, a u subotu u luksuznom hotelu Crowne Plaza na 11. Wine style izložbi vina.Kada negdje dobro ide posao, kao što ide hrvatskim vinarima u izvozu u Srbiju, onda je razumljivo da i Hrvatska gospodarska komora (HGK) podupire taj put i interes koji se iskazuje. Zato već dvije godine intenzivno pomažu dolazak vinara na bitne smotre vina u Beogradu.

Tako je 13 vinarija i vinara bilo predstavljeno na BeoWineu u veljači, a za protekli vikend najprije u kultnom restoranu Klub književnika, a potom u novobeogradskom hotelu Crowne Plaza. Pritom je bitnu ulogu imala ‘vinska omotnica’ u vrijednosti od milijun kuna od čega je 80% nepovratnih sredstava iz EU fondova, a 20% Republike Hrvatske i samih vinara.

Brojke kažu da je Hrvatska u 2018. izvezla vina u vrijednosti oko 16 milijuna eura, a Srbija tu participira s gotovo 939.000 eura što je u usporedbi s 2017. godinom povećanje za 35%. U Beogradu su nas predstavljali: Degrassi, Feravino, Grabovac, Iločki podrumi, Kutjevo, Medea, Pjenušci Peršurić, Plavac mali DNZ, PZ Vrbnik, Stina Jako vino, Skaramuča Dingač, Vinoplod Šibenik i Zigante. ‘Napori koje ulažemo u promidžbu vina Croatia vina Mosaica daju dobre rezultate i drže nas u uvjerenju da se samo kontinuiranim radom može stvoriti tržišni brend, kao što su naša Vina Mosaica’, rekao mi je Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK-a za poljoprivredu i turizam, koji je zajedno sa suradnicima bio na predstavljanjima. Beogradska publika i dalje najviše traži dalmatinska i istarska vina, ali je posljednjih godina, pa i ovom prigodom, sve primjetniji povećani interes za graševinu ili kako je u Srbiji popularno reći grašicu.

Večeru u Klubu književnika otvorila su pića dobrodošlice: pjenušci Grasecco brut Feravina i Misal rosé sec te pjenušci Peršurić.

Slijed od sedam jela pratila su ova vina: Zlatna vrbnička žlahtina – PZ Vrbnik, Graševina de Gotho 2017 – Kutjevo, Malvazija istarska Montiron 2017 – vinarija Medea, Malvazija selekcija Bomarchese 2016 – Degrassi, Pošip 2018 – vinarija Stina, Pošip 2018 – Dingač Skaramuča, Crveno jezero 2018 – vinarija Grabovac, Babić vrhunski – Vinoplod Šibenik, San Stefano reserva cuvée 2015 – Zigante, Postup Donja Banda – Plavac mali DNZ i Traminac vrhunski 2017 – Iločki podrumi.

Vrlo dobar izbor uz samo nekoliko jela poput rižota s morskim plodovima, pohane paprike na patlidžanu ili bifteka sa sosom od šumskog voća.

Za ugodnu atmosferu zadužen je bio duet u kojem je vokalni dio vodio Frano Lasić. Nadograđeni, stakleni dio ovoga restorana odlično je uklopljen u arhitekturu s početka 20. stoljeća.

Kroz sljubljivanja jela i pića stručno nas je vodio jedan od najpoznatijih srbijanskih sommeliera i vinskih novinara Igor Luković. Istaknuo je da su hrvatska vina tražena u Srbiji, pohvalio brigu države i institucija da se pomogne vinarima i zažalio što uz tri regije koje su imale predstavnike nije bilo i četvrte iz Bregovite Hrvatske.

11. Wine Style u hotelu Crowne Plaza okupio je četrdesetak vinarija iz regije, a preko distributerskih kuća u Beogradu i vina iz cijeloga svijeta, ukupno oko 350 etiketa.

Organizatori ovoga prestižnog vinskog festivala su istoimeni magazin o vinu Wine Style i Srpska vinska akademija, a osoba koja je na čelu je glavni urednik časopisa Aleksandar Duković. Njihova odluka da pozivnicama vinarima i odabranom krugu vinoljubaca na izložbu izbjegnu masovnost a dobiju na kvaliteti posjetitelja, za svaku je pohvalu. Inače, cijena ulaznice za srbijanske prilike bila je visoka, 1200 dinara (desetak eura).

Uz već renomirane i etablirane Aleksandrovića, Radovanovića, Kovačevića i Zvonka Bogdana, otkrio sam nove mlade srpske vinare koji nastoje stići svoje starije kolege i uzore poput Komune, Ateljea vina Šapat, Aura proizvoda… U kasno poslijepodne dvorana veličine nešto manje od Kristalne dvorane u zagrebačkom Westinu bila je puna posjetitelja primjetno mladih godina. Sreo sam, naravno, i skupinu Beograđana koji kao pravi vinoljupci hodočaste na sve važnije zagrebačke izložbe: Milan, Atanasije, Stefan… A oni opet konstatiraše kako nema festivala niti vinskog sajma u Beogradu gdje me nisu sreli. Valjda je tako… i dobro je da je tako.

Bile su tamo samostalno još hrvatske vinarije Capo i Vinogradi San Martino, a preko distributera još mnogi plavci i malvazije drugih hrvatskih proizvođača.

Naposljetku, lijepo je vidjeti i osjetiti taj interes srbijanske publike za naše vinare koji raste iz godine u godinu. Da barem na tom planu postignemo napredak u međusobnim odnosima kada je drugdje status quo ili se čak nazaduje.

Postoji i velika želja srbijanskih vinara da dođu na hrvatsko tržište, ali to za sada ide puževim koracima. A nije da se nema što dobroga konzumirati. Naprotiv. Na kraju najava da će i na novosadskom sajmu u svibnju ponovno biti i naši vinari. Nek im je sa srećom…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---