Fotografkinja Iva Lulić 20. siječnja u 19 sati, u zagrebačkoj galeriji Modulor (Centar za kulturu Trešnjevka) otvara izložbu ‘Krk – otok vila’, koja će trajati do 7. veljače.
Na otvorenju će biti i Nikolina Stanišić, bajkopričalica iz Centra za kreativni razvoj ‘U oblacima’, koja će ispričati vejsku (krčku) legendu o vili na kojoj je temeljen ovaj projekt.

Iz predgovora likovne kritičarke Branke Hlevnjak:
‘Dovoljan je pogled na svaku od fotografija pojedinačno, pa da Ivi Lulić priznamo da je velika majstorica fotografskog iluzionizma. Istodobno, to su realne fotografije ambijenata, prirodnih ljepota, fotografije izvrsne rasvjete i skladnih boja. U kontrapunktu prirodne veličanstvenosti i umjetne i umjetničke intervencije utemeljene na tradicijskoj ikonografiji, pučkoj i pradavnoj mitskoj predaji, cijeli projekt postaje mnogo više od same fotografije. Fotografija je Ivi Lulić samo sredstvo za oživljavanje najdubljih sjećanja, koji se javljaju u fragmentima utkani u suvremeno duhovno nasljeđe.’

Mirela Duvnjak, kustosica: ‘Radi se o projektu za koji je uporište pronađeno u trećoj od deset Krčkih legendi (Vêyskih povêda) koja govori o naseljavanju otoka Krka, odnosno o susretu došljaka Matana sa zlatnom vilom (Divÿcom).
Narodne predaje kasnije uobličene u mitove i legende ili pak u bajke u kojima vile imaju glavnu ulogu ili se pojavljuju samo usput, rasprostranjene su po cijeloj Europi pa tako i u našim  krajevima.  Vile su nježne i prozračne djevojke neopisive ljepote, najčešće imaju zlatnu raspuštenu kosu. Stanovnice su šuma, duhovi raslinja, planina,  pećina,  oblaka i voda na kojima se  pokazuju  obasjane mjesečinom. Kao vile niskih oblaka čuvaju boga Peruna, a kao vile izvorkinje  oblijeću oko izvora i daju  im ljekovita svojstva. Takvi izvori nikada ne presušuju, a zovu ih  vilinska vodica. Svaka priča o vilama ne izostavlja dio u kome ona nestaje. One osim sposobnosti da se nenadano pojave  isto tako nestanu.  Redovito plešu u kolu, a na mjestima vilinskog kola rastu gljive i međusobno stvaraju čudesne krugove  po planinama.
Iva u svom fotografskom radu ne koristi mogućnosti  računalnih efekata, već poput starih majstora analogne fotografije stvara svoje  fotografije  koristeći  prirodno i umjetno svjetlo. Svjetlo ima elementarnu, oblikovnu  ulogu u fotografiji. Ona je u svojoj prirodi, pa tako i u likovnosti jedan od temeljnih činitelja percepcije. Osim u oblikovnom smislu Iva svjetlo koristi i kao sredstvo stvaranja atmosfere i značenja. Naglašava prirodu paralelnog, nevidljivog oku, svijeta. Figure vila pojavljuju se često u grupama od po tri, gradeći piramidalne, dijagonalne ili naglašavajući horizontalne i vertikalne  kompozicije.’

Iva Lulić rođena je 1979. godine. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi fotografijom od 2006. Članica je ULUPUH-a i HZSU. Godine 2012. dobitnica je ULUPUH-ove nagrade za najbolju mladu umjetnicu. Dosad je realizirala nekoliko umjetničkih ciklusa fotografija (‘Vile i vilenjaci Artusi’ 2010., ‘Svijet Artusa-Gorski kotar’ 2011., ‘Krk-otok vila’ 2013., ‘Snoviđenja prošlosti’ 2013. , ‘Podravina između mitova i legendi’ 2012.-2013.) i značajan broj samostalnih izložbi.

P. R.