Nazočnost na 4. WineOS-u u Osijeku, Festivalu vina, hrane i ugodnog življenja, kako ga nazvaše organizatori, iskoristio sam da po završetku odem u Erdut kod vinara Ive Brzice. Erdut i erdutsko vinogorje, možemo slobodno reći, nalazi se na poluotoku, jer ga Dunav obavija s tri strane.Brzičina kuća, vinarija i prateći objekti nalaze se na vrhu proplanka, visina nadmorska oko 160 metara, a visina od razine rijeke oko 80 metara. Na sjevernoj strani (zračna udaljenost do rijeke oko 350-400 metara.), na mjestu s kojega se pruža spektakularan pogled na Dunav. Rijeka je tu široka u ovo doba oko 600 metara, a za moga boravka vidjeli smo teglenicu koja je iz istočnog zavoja uplovila u ravni dio toka prema sjeveru. Ivo Brzica je ovdje došao iz Osijeka početkom dvije tisućitih da bi potražio mir u prirodi i sagradio vikendicu. Međutim, vrlo brzo je u njemu proradila krv predaka vinara te je kupio prvu tablu vranca s oko 900 trsova. Ta prva kupnja crne sorte odredila je njegovo buduće bavljenje vinom. Jer on u Slavoniji ima razmjerno najviše trsova crnih sorti, a po površinama zasađenim vrancem prvi je individualni proizvođač u Hrvatskoj.

Kada smo stigli do njegova posjeda već je padao snijeg, po prvi puta ove godine, pa je idila bila potpuna. Kamin, roštilj, crna i bijela vina, i razgovor je krenuo sam od sebe. Vraćamo se na onih 900 trsova koji su uskoro prošireni na 1,5 hektara, a onda je ozbiljno povećanje napravljeno 2007. i 2008. godine kada je zasađeno još 4,5 hektara. Od toga oko 10.000 trsova pretežito graševine i nešto chardonnaya te oko 15.000 trsova cabernet sauvignona, merlota i vranca. Iz tih zasada proizišla je prva profesionalna berba 2011. a merlot iz te godine je u Kutjevu na Festivalu graševine 2014. odnio zlato. Svi ti događaji su Brzici ubrzali put da od generalnog zastupnika poznate američke tvornice traktora John Deer, prestane prodavati traktore i posveti se svome vinu. To se i dogodilo 2014. od kada je samo u vinarstvu. Hvala nebesima da su mu otvorila put.

Više puta mi je u razgovoru ponovio: ‘Radi pošteno, najbolje što znaš i možeš, i rezultati, dobri, sigurno će doći’. Takav je njegov odnos prema vinu. Sve količine se buteljiraju, nema kanistera i nema rinfuze. Vina mu dobivaju svake godine nagrade, a on sam želi biti na što više sajmova kako bi vinoljupci imali priliku kušati njegova vina. Tako je prvih godina (2010.) dobio srebrna priznanja na Danima vina i turizma Osječko-baranjske županije za Graševinu, Chardonnay i Vranac. Slijedile su godine sudjelovanja na GAST-u, Sabatini, nekada živoj Vinoviti u Zagrebu, Sajmu turizma u Mostaru, Festivalu graševine u Kutjevu, Zelini, Osječko-baranjskoj županiji… Priznanja, zlata, diplome, puni su ih zidovi. Ipak, u tom mnoštvu s ponosom ističe ‘Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2015.’ za doprinos vinskom turizmu te zlatne medalje za Merlote 2012. i 2013. na 1. nacionalnom ocjenjivanju vina ‘Vina Croatie’ u Zagrebu iste godine. Godišnja proizvodnja 2017. bit će manja, oko 50.000 butelja.

‘Radim na tome i vjerujem da ću uspjeti plasirati vina i u inozemstvo, ali želim da to budu restorani. Primjerice, neka ih je samo tri u Beču, veselit će me više no plasman u trgovačke lance’.

Zašto sam na početku teksta tako pomno opisivao smještaj vinarije i vinograda? Oni su zaista na najidealnijem mjestu za vinski turizam. Kvaliteta vina je neupitna, a o ljepoti vidikovca i okolnih parcela još manje treba trošiti riječi. Sve to je ponukalo Brzicu u nove investicije. Već sada je gotova projektna dokumentacija za novu vinariju s kušaonicom u neposrednoj blizini površine 1500 m2 i očekuje početak radova u proljeće. Ali tu nije kraj – izrađuje se dokumentacija za dva smještajna objekta od 20 i 60 mjesta za buduće turiste. Ukupna vrijednost investicija doseći će oko 10 milijuna kuna. Brzica je pozitivan, optimist želi i da drugi stanovnici ovoga prelijepoga kraja shvate da će turizam biti najvažnija privredna grana za sve. Na ovom ‘ukošenom’ poluotoku (dužine oko 11 km i širine oko 5 km) od sjevernih 160 metara do podnožja na 60 metara. Na južnim padinama punim vinograda (samo Vinarija Erdut ima oko 600 hektara) nalazi se i kružna biciklistička staza dužine 30 km. Sada treba nadogradnja drugih sadržaja da bi cijeli kraj turistički prodisao. Predlažem Brzici u ovom tekstu (o tome nismo razgovarali) da instalira sve popularniju zip žičaru do Dunava. Kakva bi to urnebesna vožnja bila!A tek skijanje na vodi u ljeto što Brzica i sada prakticira sa svojim sinovima.

Kako se u Osijeku održavao festival vina, neizbježno smo razgovarali i o tome. Brzica za sljedeće festivale ima bar tri prijedloga koji bi profilirali događanje i učinili ga kvalitetnijim. Prvo, u dodatku svom imenu, a i značenjski, to bi mogao biti Slavonski festival graševine. U Kutjevu već postoji smotra koja je krenula lokalno, a danas okuplja i proizvođače iz drugih regija koji imaju graševinu. Ta dva festivala dijeli točno pola godine u terminu. Sigurno ne bi smetali jedan drugome, ali bi Slavonci iz Podunavlja (Baranja, Erdut, Ilok) za početak svi morali podržati svoj festival.

Nadalje, dobro bi bilo, s obzirom na to da je tamo široka paleta raznorodnih vina, da postoji jedan (naravno, veliki i dugačak) stol samo s graševinama, gdje bi ih se moglo kušati ne miješajući druga vina.

I naposljetku, dva ili tri sata prije službenog početka manifestacije, trebala bi biti predviđena za distributerske, ugostiteljske, hotelijerske i ine kontakte…

Ali vratimo se u zimsku idilu Erduta i Brzičine kuće. U goste su mu došli još chef Časlav Matijević i Žarko Stilin, ‘krivci’ za riječki festival vina, koji će se dogodine održati 20. i 21. travnja te njihov prijatelj Branko iz Selca. Uključujući mene, pozvani smo na vinogradarske puževe ‘a la Brzica’. Rijetka poslastica, koju sam najčešće jeo u mlađim godinama u Dalmaciji, lijepo se sljubila s Merlotom, Cabernet sauvignonom i raritetnom bocom Pinota crnog iz 2008. kada je domaćin odlučio ne iskušavati više svoje strpljenje s ovom sortom. Ono što je bilo u toj boci, uz izuzetak male oksidacije koju je primijetio autor vina, daje nam za pravo da mu kažemo – kreni ponovno s njim u nekoj novoj sadnji kojih će sigurno biti.

Na kraju, a zapravo na početku svega, tu je brojna Ivina obitelj:supruga Snježana, četvero sinova i jedna princeza. Može li se bolje? Možda i može ali ovdje nije potrebno, tu je horoskopska Djevica, Ivo Brzica, posložio sve kako treba.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---