Jordanske crtice: Korak po korak… dan po dan

Beduinski je život posjetitelju neobičan i zanimljiv.Jordanske crtice-korak po korakBoraveći s njima nešto duže, upoznat ćete drage ljude koji vas otvorenog srca puštaju k sebi jednako onoliko koliko ste vi spremni prihvatiti njih. I još malo više. Njihova će ljubaznost uvijek biti veća.

Ako želite, svoju će vještinu rado podijeliti s vama i naučiti vas onom što oni znaju, bilo to kretanje u prirodi, krpanje opreme ili pjevanje devama. Smirenost i snalaženje u okviru mogućeg daju vam sigurnost u njihovom društvu, a zarazan mir lako se širi svuda oko njih. Šteta je što odlaskom iz njihovog okrilja buka drugih društava narušava mir koji su vam velikodušno poklonili. Zato pod šatorima i oko njih društvo ima svoje norme koje treba poštovati i sve dok ih se držimo dobrodošli smo uživati u svemu što imaju oni sami.

Jordanske crtice-korak po korak 4Te njihove pustinjske nastambe čija su platna satkana od kozje dlake, plod su mudrog korištenja resursa koji su im na raspolaganju. Platno je prozračno i za suha vremena dozvoljava vjetru da donosi svjež zrak u unutrašnjost šatora. Kad se navlaži, tkanje nabubri i ne dozvoljava prolaz kišnim kapima. U iskustvo i mudrost u smještanju šatora na pravu lokaciju ne trebamo sumnjati.

???????????????????????????????Stekao sam dojam da, pojednostavnivši puno toga, ti ljudi žive lakše. U stvari, možda oni nisu ni trebali ništa učiniti jednostavnijim no što je bilo. Možda smo mi ti koji smo bogatstvo jednostavnosti zanemarili pa neko drugo bogatstvo krenuli tražiti okolnim putem punim trnja, sitnog kamenja i slijepih usjeka.

Ta njihova jednostavnost ogleda se u mirenju s prirodom u kojoj žive. Ne siluju je betonom, čelikom i staklom. Ne zabijaju krampove preduboko u nju. Poštuju je i žive u suglasju s njom. Možda je to stoga što je područje koje Beduini naseljavaju počašćeno prosječno jednim stanovnikom po kvadratnom kilometru? Možda zato što se ne žele otuđiti od svog prirodnog staništa?

???????????????????????????????Većina tih ljudi, uz pustinju, živi i u selu gdje imaju struju, koriste internet, znaju što se događa u svijetu… i žele da to što kasnije dođe i promijeni njihov život. Praktično će uzeti što im se nudi da bivanje bude mrvicu lakše, ali neće zaboraviti ono što im se usidrilo u genima.

Od malo riječi koje ćete od njih čuti, zaključit ćete da je svaka na mjestu. Da je svaka misao odvagnuta prije nego li je izgovorena. Pomislit ćete da bi gotovo svaku rečenicu trebalo zapisati i smjestiti je u knjigu jednostavnih mudrosti. Tako je i njihov osmijeh jednostavan, srdačan i iskren, baš  kao i ruka pravog prijatelja u nevolji.

Ove bi nas crtice mogle zavesti i lako stvoriti neku krivu romantičnu predodžbu o beduinskom životu koji svakako ima i težu stranu. Ta teža strana glasi: Treba preživjeti.

Tekst i foto: Damir Vujnovac


Pročitajte još: Jordanske crtice: Bliskoistočno brijanje , Jordanske crtice: Wadi Rum – Mjesečeva dolina , Jordanske crtice: Drevna ljepota… u ljudima


 

Tagged: , , , , , , , , , , ,