Priča filma, koji je režirao Pavo Marinković, inspirirana je hrvatskim obiteljskim zakonom, koji udovicama hrvatskih branitelja omogućuje primanje novčanih naknada, ali zabranjuje nove ljubavi.Kakav se humor krije iza priče ‘Ministarstva ljubavi’, što je dozvoljeno, a što nije udovicama hrvatskih branitelja gledatelji će moći saznati od 3. studenoga u kinima, kada film kreće u distribuciju. Mogu li ispektori Stjepan Perić i Dražen Kühn raskrinkati nečasne radnje udovica ili će se udovice izboriti da upozore i razotkriju sav apsurd hrvatskog birokrtatskog sustava saznat će svi koji odluče pogledati komediju koja će sve, nema sumnje, osvojiti već prvim gledanjem.
Puno smijeha, klasičnih filmskih zavrzlama, neočekivanih obrata, suza i nepredviđenih situacija mali su dio onoga što čeka one koji sjednu pred veliko filmsko platno i pogledaju novi film redatelja Pave Marinkovića, zanimljivog naziva, ‘Ministarstvo ljubavi’. A što se krije iza priče o udovicama hrvatskih branitelja kojima novi obiteljski zakon osigurava novčanu naknadu zbog smrti supruga, ali i zabranjuje život u izvanbračnoj zajednici s drugim muškarcem, Pavo Marinković pokušao je ispričati na jedan duhovit način u kojem dva ‘izmišljena’ inspektora prate udovice i pokušavaju ih uhvatiti u činjenu prekršaja.
Inspektori su zapravo i glavni glumci filma, a uloge su povjerene, više nego dobrima Stjepanu Periću i Draženu Kühnu koji su ne samo odlično odglumili svoje uloge, već se i u potpunosti stopili s cijelom pričom, koja samom filmu daje jednu posebnu težinu i kvalitetu više. Glavna uloga dodijeljenja je Eciji Ojdanić, koja je prema riječima redatelja ulogu dobila jer svojim stavom, temperamentom, pa i svojim nastupom neodoljivo podsjeća na žene iz Dalmatinske zagore, lokacije gdje je i snimljena većina Marinkovićeva filma. Uz spomenuti trojac, svoje uloge u filmu našlo je i niz glumaca: Olga Pakalović, Dijana Vidušin, Daria Lorenci Flatz, Nenad Srdelić, Janko Popović Volarić, Matija Prskalo, Ksenija Marinković, Snježana Sinovčić Šiškov, Hristina Popović, Edita Karađole…
Film je sniman u okolici Drniša i okolnim mjetima, selima, Dalmatinske zagore, a zanimljivo je da untaoč visokim temepraturama i velikom broju statista nikada nije bilo napetih situacija jer je smijeh uvijek razbijao napetosti i stvarao pozitivnu atmosferu, koja se protezala tijekom cijelog snimanja, a za koju Marinković vjeruje da će biti jasno vidljiva i u samom filmu. Iako je zbog pomalo ‘problematične’ tematike filma, redatelj lokalnom stanovništvu tajio radnju filma, oni su ubrzo shvatili o čemu se radi i začudo, zabavljali se sa svim viđenim i pokazali da razumiju dobar humor bez obzira na koji način i kako on opisuje pojedinu situaciju.
K. I.