Nova sezona u Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) počinje 9. rujna, a otvara ju jedinstvena i nadasve zanimljiva predstava redateljice Anice Tomić ‘Monovid-19’, posebno prilagođena epidemiološkim mjerama.
Projekt ‘Monovid -19’ po prvi puta okuplja 19 hrvatskih dramatičarki i dramatičara. Tomislav Zajec, Dino Pešut, Nina Mitrović, Ivana Vuković, Rona Žulj, Espi Tomičić, Dubravko Mihanović, Mirna Rustemović, Katja Grcić, Jasna Žmak, Vedrana Klepica, Olja Lozica, Dina Vukelić, Beatrica Kurbel, Ivan Penović, Ivana Sajko, Luka Vlašić, Tena Štivičić i Goran Ferčec kroz monološku formu progovaraju o životu u doba krize izazvane pandemijom virusa COVID -19 i svemu onome što takav trenutak u povijesti sa sobom potencijalno donosi. Situacija krize koju i danas živimo dramaturški je vrlo potentna, jer je nova, nepoznata, izvlači na vidjelo stvari o kojima nismo do sad razmišljali, izvlači na vidjelo ono najbolje i najgore u nama. Svoje dramske glasove dramatičarke i dramatičari mogli su ispisivati iz četiri različite pozicije: pozicije novostvorenog lika, postojećeg lika neke svoje već napisane drame, postojećeg lika drugog kanonskog pisca ili pak iz pozicije stvarne povijesne ili suvremene ličnosti. Izbori su bili različiti, perspektive sasvim autentične.
19 hrvatskih dramatičarki i dramatičarki stvorilo je 19 naših suvremenika u kojima se lako prepoznajemo. Pred nama danas tako stoje moćni političari i njihove žene, znanstvenici i medicinske sestre, stariji ljudi zatvoreni u svoje domove, samohrane, rastavljene majke, zlostavljane žene, izgubljena mladež, strastveni vjernici, zabrinuti susjedi, lucidni zanesenjaci, zaboravljeni umjetnici, usamljeni anđeli, pa i sama Europa koja na kauču pred televizijom gricka ostatke pojedene hrane. Pred nama danas stoje oni željni dodira i bliskosti, sigurnosti i ljubavi, smisla i stare svakodnevice, smijeha i opuštenosti. Pred nama danas stojimo mi sami.
U svojoj izvedbenoj formi Monovid-19 konceptualno se razdvaja na tri narativne linije, svaka linija okuplja šest monologa, dok je sedmi monolog zajednički svim narativnim linijama. Na taj način u prostorima ZKM-a u jednoj se večeri odigravaju tri različite predstave koje prate tri različite publike. Svaki monolog igra se na drugoj lokaciji, dok publika zajedno sa ZKM-ovim glumcima nanovo otkriva potencijalna mjesta izvedbe. Pred publikom se rastvaraju fragmenti kazališta, fragmenti života kojeg kao i u svakodnevici spajamo u cjelinu, gledajući, slušajući, sudjelujući. Monolozi Monovida-19 u svojoj izvedbi ulaze u dijalog i postaju zapis jednog višeglasja, ali i jednog zajedništva, jer paradoks ove situacije sadržan je upravo u tome da nas ona istovremeno razdvaja, ali i spaja na jedan sasvim nov način. Ovo je predstava o ponovnom susretu publike i kazališta, o ponovnom osvajanju njegovih prostora, o tome zašto su nam njegove zatvorene dvorane nedostajale, no ona istovremeno progovara i o dominantnim politikama Amerike i Europe, o zamkama patrijarhata, o našim strahovima, nadanjima i neodgovorenim pitanjima, ali o našoj spremnosti da se svemu, pa i u vremenima krize, dobro nasmijemo. Monovid-19 jedan je od mogućih odgovora na situaciju koja nas je zatekla nespremne, ali on svjedoči i tome da kazalište uvijek spremno ulazi u dijalog sa svijetom koji ga okružuje kako bi ga preispitalo, razumjelo, mijenjalo, a ako treba i okrenulo naglavačke.
Projekt Monovid – 19 rezultat je suradnje web portala Drame.hr, SPID-a (Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela) i časopisa Kazalište.
Z. K.
