Svake se godine u Murteru početkom kolovoza održava Murterski pir, tradicijski običaj ovoga mjesta koji govori o tome kako su se ženili i udavali naši djedovi i bake.
Turističke zajednice na obali koji put su na muci kako privući turiste – što im pokazati iz baštine, a što bi bilo atraktivno i danas. Murterski pir pravi je primjer dobro ponuđenoga sadržaja s notom nostalgije i svevremenosti. Već je prošlo i desetljeće od prvoga pira koji je idejne začetke imao u Mandi Turčinov Ježini i Ivi Juragi Nadovu još 2007. godine. Manda Turčinov Ježina, u to doba voditeljica nekadašnje najstarije čitaonice u ovome dijelu Hrvatske – Društva seoske izobraženosti iz 1866. godine – pokrenula je ovu priču. Od tih početnih godina manifestacija je s vremenom mijenjala organizatora pa je to danas Turistička zajednica Općine Murter Kornati.
Kićenje mladenke
Okupili smo se u starome selu, dijelu Murtera koji prosječni turist zapravo i ne vidi jer je smješten po strani i bez većih ugostiteljskih objekata. Tamo je stara škola, danas dječji vrtić, ostavština Marka Mudronje Rebca (memorabilije iz prošlosti Murtera) otvorena ove godine na samoj pjaci odakle je svadbena povorka i krenula. Ni ja, vjerujte mi, u ovome dijelu Murtera nisam bio više od četiri desetljeća, a mnoge emocije i uspomene navrle su mi u tome trenutku. Na čelu povorke mladi je barjaktar, zatim mladoženja i mlada sa svekrvom, svekrom i diverom, a za njima idu mladići koji su na konopu preko ramena nosili mladenkinu drvenu škrinju. Škrinja je vrlo bitna u cijeloj priči. U njoj se nalazi mladenkina dota, popudbina s kojom je ispraćena u drugu kuću. Ona osim svojih stvari: kotule (donja suknja), vešte (haljina), pregače, šudara (rubaca) i, da prostite, donjega rublja, nosi i darove za ukućane. Tim su odjevnim predmetima kasnije na pozornici bili darivani svekrva, svekar, diver i mladoženja. Dolaskom u novu kuću mlada, kao svježa mlada snaga, brine se o svim ukućanima, a ne samo o svome mužu. To se od nje očekuje.
Svadbena povorka krenula je od staroga sela
Vratimo se u povorku koja je krenula s vrha staroga sela i do Rudine, maloga trga u središtu mjesta. Taj put ima oko 1200 metara. Međutim, taj kilometar i ponešto metara oni prolaze kroz dva sata. Zašto? Zato jer na svakih tridesetak i manje metara čekaju ih suseljani s ponudama za svatove. To je običaj – najčešće crno i bijelo vino, fritule i drugi kolači, a na mjestu gdje sam čekao povorku sa starim Murterinom, povratnikom iz Australije nakon 45 godina, Josipom Mihatovim, bilo je i viskija koji su dijelili njegov sin Petar, unuci i snaha.
Treba dobra kondicija za proći taj svojevrsni hedonistički križni put. Priča mi Vedranko Šikić Balara da oni gosti u piru koji nisu znali što ih čeka pred sam su početak svadbene večeri bili duboko u komi i za njih je pir bio završen. Zastaje tako povorka, a stari Murterini i Murterke prisjećaju se svoje mladosti i dana koji je najslađi u životu. S onim/onom koji/koja te voli sve je lijepo u pjesmi, piću i slatkišima. Tijekom cijeloga puta svadbene povorke pjevaju se stare pjesme. Vesele se sa starijima i djeca odjevena u nošnje, plešu i pjevaju svoje dječje igre. Je li to lijep prizor? Dođite 1. kolovoza sljedeće godine pa se uvjerite sami.
Čašćavanje na svakom koraku
Kad smo kod toga, Vedranko Šikić Balara poziva jedan svadbeni par da iduće godine budu njihovi gosti u pravom, istinskom piru, a ne turističkom. Ponuda vrijedi od trenutka kada ste ovo pročitali. Nosači škrinje: Jure Vidaković Keropa i Matej Šikić Balarić; ceremonijal meštar: Vedranko Šikić Balara; svekar Ive Šikić Bažokić; svekrva: Elma Juraga; diver: Marko Kovačev Misterić; mladoženja: Nikola Skračić Ćićo i mlada Poljakinja Viktorija Laner već su se približili samome kraju puta. Povorka je vesela, posebno se ističu gosti iz Betine sa svojom dječjom postavom i harmonikašem. Dolazimo na Rudinu pred pozornicu.
Treba najprije otplesati nekoliko starinskih plesova, zapjevati pjesme – i tada se mlada – skinuvši veo – i uzevši običan rubac ili šudar, pretvara u kućanicu. Došla je u kuću svoga muža, a o darovima koje je donijela već sam govorio. A onda na kraju, kako i priliči, pristupili smo svadbenim stolovima na rivi koje je direktor TZ Murter Kornati, Šime Ježina, opskrbio dagnjama, srdelama, bijelim i crnim vinom. U dovoljnoj količini. Uostalom, janjetina u ovo vruće vrijeme ne bi bila ni prikladna. Kreće pjesma, uglavnom su to ženski glasovi, a posebno se ističu tri sestre: Nada, Nelica i Kata. Ni Slavija ne zaostaje.
U cijeloj lijepoj priči primjećujem i pozivam da dogodine bude više muškaraca, Murterina, jer ipak je to njihova fešta. Jedanaesti Murterski pir završio je. Pozvani ste na dvanaesti, 1. kolovoza 2018. godine. I pazite kad krenete na put od vrha sela do Rudine. Najbolje pijte i jedite na svakoj petoj postaji.
Svadbario: Vjekoslav Madunić / Fotografirao: Hrvoslav Pavić
