Izložba pod nazivom ‘Noćna smjena’ slikarice Emanuele Lekić bit će otvorena u zagrebačkoj Laubi, kući za ljude i umjetnost, u srijedu, 19. travnja.
Emanuela Lekić u svojem ciklusu slika vrlo precizno bilježi i hvata temu osamljenosti koja je uslijedila nakon njezine diplome na zagrebačkoj Likovnoj akademiji i istovremenog početka izolacije. Jasno ističući kako ne želi oblikovati imaginarne ili utopijske stvarnosti, već kreirati nove perspektive u postojećoj stvarnosti, ona u pustim gradskim noćnim prizorima prepoznaje dijelove grada poput subjekta svojih vrlo složenih slikarskih kompozicija, gdje, međutim ne bježi od inkorporiranja autoportreta, portreta svojeg mladića ili drugih ljudi.
Međutim, tu pomaknutu ‘novu’ stvarnost kreira i potencira specifičnim efektom dubokih sjena plavičasto-žutih nijansi. Te duboke noćne sjene koje u plavičasto-žutim tonalitetima stvaraju na platnima kontrast između hladnih i toplih ploha – a time metaforički i pojačavaju emotivnu napetost na slikama – podsjetit će nas na čitav niz utjecaja iz riznice modernog slikarstva 20. stoljeća; od talijanskih Novecento slikara do metafizičkog slikarstva, ali i istarskih slikara gradskih veduta poput Zore Matić ili Brune Mascarellija pa sve do Miljenka Stančića. Na trenutak će nas njezina ‘nova stvarnost’ asocirati i na period slikarstva njemačkih i drugih europskih slikara Nove stvarnosti (Neue Sachlichkeit) iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, samo bez naglašene kritičke socijalne dimenzije. Ali, već tada se nad gradove i metropole nadvijaju duboke metaforičke noćne sjene i hladna svjetlost, koje simboliziraju propadanje europske kulture i mnogih vrijednosti humanog društva.(…)
Iako je slikarica na većini slika ovog ciklusa željela naglasiti i stvoriti atmosferu tjeskobe, melankolije, ispražnjenih i pustih mjesta, izolacije i otuđenosti, ona postiže da u slikama pulsira neki tajanstveni život grada – rekli bismo da je grad sa svojom arhitekturom protagonist radnje ili da je grad prikazan kao pozornica nekih nevidljivih zbivanja, dakle, vrlo scenično. Svaka slika sastoji se od niza planova, prizora u prednjem i daljim, dubljim planovima, i upravo ta ideja ‘slike u slici’ daje nesumnjivo fascinantnu i magičnu dimenziju ovom slikarstvu.
(iz predgovora Ive Körbler)
K. L.
