U Novom Sadu je održan 12. međunarodni festival vina Interfest. Spiritus movens festivala Nataša Budisavljević okupila je vinare iz Vojvodine (najviše), ostatka Srbije, Slovenije, Hrvatske, CrneGore i Makedonije te kroz distributere iz Beograda (Trampex i Vinomod) još i vina iz Italije, Španjolske, Portugala i Austrije.
Ovaj skup vinara događa se posljednjih godina na idealnom mjestu u centru Novoga Sada, na Trgu Slobode između Katoličke katedrale i Gradske vjećnice. Sudjelovalo je sedamdesetak vinara i vinarija s više od tisuću etiketa. Za razliku od mnogih sličnih manifestacija koje se događaju sredinom dana, novosadska smotra vina počinje u 19 i službeno traje do 23 sata, ali je kroz sva tri dana potrajala sat duže.Cijena vinske čaše je bila 250 dinara (približno 15 kuna), a vaučer za pojedinačnu degustaciju 100 dinara.
Trg je svih večeri bio prepun ljubitelja dobre kapljice, među kojima su prevladavali mlađi ljudi. Bilo je zaista impresivno vidjeti tolike mlade koji su znalački degustirali vina sa zanemarivim brojem onih koji su prevršili mjeru. Odličan ambijent upotpunjavali su glazbenici orkestra Aleksandra Dujina. Svaka večer je počinjala drugačijom muzikom, najčešće poznatih svjetskih hitova, a u kasnijem dijelu programa pridružile su se solistice s jazz standardima različitih žanrova. Jednom rječju, odlična kompozicija vina, muzike i doba dana. Mislim da bi i naši organizatori festivala u svibnju i lipnju (primjerice Urbanovo i Festival graševine) mogli razmisliti o večernjem programu od 17 do 24 sata.
U takvoj atmosferi hrvatski štand, koji je organizirala HGK iz Zagreba, bio je izuzetno posjećen, a neki od vinara (Iločani, primjerice) prodali su znatne količine butelja, jer je izložba bila i prodajna. Udruga Plavac mali – Pelješac, PZ Pelješki vrhovi – Janjina, PZ Putnikovići, Vinarija Terra Rota – Pelješac, Vinarija Matuško – Pelješac, Iločki podrumi, Vinarija Geržinić – Vižinada, PP Orahovica d.o.o, Belje d.o.o, Podrumi Krešić – Vukovar, Vitis – Ilok, Vinarija Trs – Ilok, Kutjevo dd, Stina vina – Bol su na najbolji način predstavili dio hrvatskoga vinarstva. Mlada enologinja Ivana Nemet (PP Orahovica) i direktor prodaje Marinko Baljak rekli su kako su rijetko gdje vidjeli tako veliki interes pa i poznavanje naših vina. Jadransko-slavonska kompozicija (Pelješac + Geržinić) ponudila je veliki dio vrhunskih hrvatskih vina (plavci, uključujući naravno dingač, graševinu, ali i zeleni silvanac, frankovku i svjetske sorte) koje je publika sa zahvalnošću prihvatila.
Srpska vina napreduju, što sam konstatirao i u nedavnoj reportaži sa Šumadijskog festivala, a za mene su pozitivna otkrića bila vina: Šijački iz Banoštora – Fruška gora, odlični talijanski rizling i chardonnay, vinarija Deurić (Talas – chardonnay i pinot noir), vinarija Dulka iz Male Remete/Fruška gora (cabernet sauvignon, i damski rose). Uz stare vojvođanske adute Belo brdo – Banoštor, Veritas – Sremski Karlovci, Mačkov podrum i Kovačević iz Iriga, Tonkovića iz Subotice… čine jaku vinsku reprezantaciju. Kvalitetu su potvdile i dvije stare, velike vinske kuće: Vršački vinogradi AD, Vršac (s kutresom, chardonnayem i talijanskim rizlingom) i Vinoprodukt Čoka iz Subotice (sa znamenitom Ždrepčevom krvi u novoj kvalitetnoj kompoziciji).
Bilo je tu i hrane, a posebno su bili traženi proizvodi od vrste svinje mangulice iz Kovilja. Imao sam priliku u organizacije simpatične ekipe mladih ljudi iz Easy&Fine Wine Tours, u prastarom ‘Londoncu’ posjetiti dvije vinarije na Fruškoj gori – Šijački u Banoštoru i Salaxiju u Rakovcu. Šijačkog sam već spomenuo, a vina Salaxije; talijanski rizling, cabernet franc i punjenja Imperator (rađena biodinamičkom metodom) zaslužuju pozornost svakog pravog vinoljupca.
Inače, vinova loza se na Fruškoj gori uzgaja još od vremena rimskoga cara Probusa iz 3. st. naše ere, tako da nekoliko vinarija iz ovoga dijela imaju vina s latinskim nazivima. Nisam propustio drugoga dana poći do svojih starih znanaca, vinara u Sremskim Karlovcima. Vinarija Živanović se odlično snalazi u vinskom turizmu; toga dana je bila grupa od pedesetak posjetitelja, a s obzirom na lošu vonogradarsku godinu od cabernet sauvignona su napravili dobar rose. Kod Kiša sam zatekao velike radove na sređivanju prave kušaonice za veće grupe, a njihov brand rose (najbolji balkanski rose prošle godine, berba 2013.) i ove godine je vrlo dobar. Bio sam i kod doseljenih vinara iz Sinjske krajine, koji su ovdje stigli poslije 2. svjetskog rata, obitelj Bajilo, sa zanimljivom kupažom Silom i chardonnayem. Ostale vinarije, primjerice Veritas i Vinum, ostavio sam za slijedeću godinu.
Novi Sad, grad lalinskih, s velikom gostoljubivošću domaćina potvrdio je to i ovom prilikom. Centar s desecima kafića, restorana i suvenirnica govori da su Novosađani spremni za mnoga događanja tijekom godine, a posebno mjesto zauzima glazbeni festival Exit koji se održava na Petrovaradinu. Tom prilikom se broj stanovnika poveća i za pedeseak tisuća. Na kraju, dogodine je 13. Interfest, koji bi praznovjerne mogao odvratiti od dolaska. Ja vam pak kažem, dođite bez ikakve dileme krajem lipnja 2016. u Novi Sad na Trg slobode na pravu vinsku feštu.
Vjekoslav Madunić
Foto: Easy&Fine Wine Tours
