Na poziv Turističke organizacije Novog Sada (TONS) protekloga sam tjedna boravio u njihovu gradu, ali i u najznačajnijim fruškogorskim vinskim destinacijama Irigu i Sremskim Karlovcima.
Novi Sad danas je grad s oko 400.000 stanovnika, 60 % više nego 1987. godine kada sam ga posjetio posljednj put s košarkašima Cibone i proslavljao pobjedu u Kupu kupova nad talijanskim Scavolinijem. Bilo je to na Petrovaradinu s tamburašima Janike Balaža. Atraktivna tvrđava ponad grada, građena između 1692. i 1780., projektirana je prema ideji francuskog markiza Sebastiana Vaubana, koji je u to doba bio znameniti idejni tvorac niza velikih utvrda u Europi. Petrovaradin se dijeli na Gornji i Donji grad. Na Gornjem gradu dominira niz bastiona, spominjem samo onaj Marije Terezije, a cijelim područjem dominira toranj sa sa satom čiji je promjer dva metra. Za hrvatske je posjetitelje zanimljivo da su tu i danas ulice Josipa Juraja Strossmayera i Ivana Gundulića te rodna kuća i ulica vojskovođe bana Josipa Jelačića.

Impresivan doživljaj toga gradskog dijela upotpunjen je ručkom u fiš restoranu Aqua Doria na samom prilazu tvrđavi. Tu sam, uz prekrasan pogled na Dunav i grad, kušao prženog smuđa, najboljeg kojega sam jeo do sada. Pili smo vino Salaxiju, čije ime potječe još iz rimskog doba, a proizvodi se u Rakovcu na Fruškoj gori. Tako okrijepljen, duhovno i gustativno, prošetao sam do centra u društvu mladoga vodiča Miloša Dunjića, koji je inspirativno i s puno znanja govorio o ulicama i trgovima kojima smo prolazili. Prešavši most, koji dijeli Petrovaradin od centra, išli smo Bulevarom Mihajla Pupina, gdje se nalazi spomenik legendarnog Janike Balaža, Dunavskom ulicom i parkom te svim prilaznim ulicama glavnom gradskom Trgu slobode. Centar Novog Sada je izuzetno lijepo uređen s dominirajućom katoličkom crkvom Ime Marijino te petmetarskim spomenikom Svetozaru Miletiću, najznačajnijem srpskom političaru 19. stoljeća u Vojvodini, koji je izradio Ivan Meštrović. Na Trgu su i Gradska kuća (Magistrat) sagrađena 1895., zgrada Vojvođanske banke (nekada Dom JNA), zdanje izgrađeno 1892 koje je tijekom povijesti najčešće bilo hotel, gdje je 1918. održana i Velika skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slavena te proglašeno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom.

I najstariji novosadski hotel Vojvodina, kasno klasicistička građevina iz 1854. godine, dio je tog trga, a na njemu se održavao 11. Interfest, vinski sajam kojeg organizira agilna Nataša Budisavljević. Uz veliki broj srpskih, sudjelovali su i vinari iz još devet zemalja, uključujući Hrvatsku. Novosađani vole manifestacije, a posebno vinske, tako da je već prvi dan bio dobro posjećen. Moja domaćica i dobri duh kroz ta tri dana, Tihana Putin, rekla mi je da će tek subota biti ono pravo. Veselu i opuštenu atmosferu podržavala je raznovrsna muzika: jazz, talijanske kancone i tamburice. Među štandovima bili su brojni vinari iz Srbije koje znam od ranije, a neke iz fruškogorskog područja sreo sam prvi put. Ugodna iznenađenja su Vinum sa sauvignonom blanc, vinarija Veritas (s roseom i sauvignonom) te vinarija Maurer sa subotičkog područja koja proizvodi biodinamička vina.

S Trga slobode i festivala vina odlazim u Irig i Sremske Karlovce da upotpunim sliku ovih odličnih vinara. Prva postaja bio je znameniti Mačkov podrum, vlasnika Save Jojića. Mladi enolog Nemanja Teslić uz već znana vina poput mirisnog traminca, chardonnaya, camerlota ili portugizera (kojemu podrum vraća slavu iz prošlih vremena), predstavio je tek punjenu i svježe promoviranu Frajlu (odličan rose) i vino budućnosti cabernet-sauvignon.

Domaćin vinarije Kovačević u velikom podrumu u Irigu bio je Saša Il. Miroslav Kovačević, vinar s najvećom količinom vina u podrumu koji se upravo preuređuje. Može napuniti čak milijun litara a kapacitet će vrlo skoro biti tri-četiri puta veći.

Crveni, bijeli i rose Orfelin (brand kuće) nastavit će tradiciju podruma osnovanog 1930. godine. Međutim, to nije sve, jer gazda je koji kilometar dalje otvorio Vinsku kuću Kovačević u idealnom ambijentu usporedivom s lokacijama i uređenjem iz američke TV serije ‘Dinastija’  Dva pjenušca, sauvignon blanc i rose, uz pripadajuća jela, upotpunila su perfektan dojam o ovoj vinskoj kući i restoranu. Put je dalje vodio u povijesne Sremske Karlovce, u kojima je svaka druga kuća znamenitost. Između najstarije srpske gimnazije, Saborne crkve i Magistrata, smjestili su se vinari Bajilo, Đurđić, Došen, Kiš i Živanović. Navest ću samo po jedno vino između mnogih dobrih etiketa: Bajilo – cabernet sauvignon, Đurđić – sauvignon blanc, Došen – bermet, Kiš – portugizer, te Živanović s rizlingom talijanskim i dugogodišnjom tradicijom proizvodnje meda (njegov je predak Jovan Živanović otac modernog srpskog pčelarstva).

Naravno, u ovako sažetom prikazu ne mogu navesti još više imena, ali zaključak je da su Sremski Karlovci najveća koncentracija dobrih vinara u Srbiji. Posebno ističem bermet koji je točen u dvoru Marije Terezijei ostalih austrougarskih vladara. Bermet je aromatizirano vino prožeto s tridesetak vrsta trava. Ovdje sam saznao da bermet ne mora biti samo crveni, jer Karlovčani rade i bijeli i rose. Uspio sam vidjeti i restoran vinoteku Bouquet, koji u svojoj ponudi ima više od 300 različitih vrsta vina, među njima i neke hrvatske graševine, pretežno iz Kutjeva. Posjetio sam i vinoteku Naša vina, koju drži Udruženje vinara Vojvodine. U ugodnom vrtnom ambijentu u centru Novog Sada, vina su predstavili Davorin Majhenšek, menadžer Udruženja i Milan Radović iz vinarije Vinum.

Neumorna Tihana Putin odvela me čak triput pred kamere Vojvođanske i Novosadske televizije. Počeo sam sam sebi govoriti Vi 🙂 . Teme su bile vino, srpski vinari i sve veći interes hrvatske publike za turističke manifestacije u Novom Sadu, a njih je tijekom godine zaista puno. Na prvom mjestu po veličini i značaju je Exit (međunarodni glazbeni festival), koji je nedavno proglašen najboljim velikim glazbenim europskim festivalom. Od 2000. godine, svakog srpnja, poznati pop, rock i ostali svjetski izvođači dolaze na Petrovaradinsku tvrđavu. Tih dana Novi Sad je kulturna prijestolnica mladih iz cijele regije. Sterijino pozorje održava se u svibnju, Sajam omladinskog turizma u srpnju, INFANT (Internacionalni festival alternativnog i novog teatra) u lipnju – Festival uličnih svirača u rujnu,  Jazz festival u studenome… Zanimljivo je i da se ovdje najveći poljoprivredni sajam na Balkanu ove godine održao 81. put. Dakle, nije pitanje da li posjetiti Novi Sad, već koliko vremena ostati da bi se vidjelo i doživilo ovaj lijepi grad na Dunavu. Tri je malo, to znam! Doviđenja TONS-u koji je uspješno organizirao program, što prije se vidjeli! Nastavak ovoga gostovanja vodio me u Suboticu. O tome u idućoj reportaži.

Napisao i snimio: Vjekoslav Madunić

Pročitajte još: Subotica i vinogradi na sjeveru Bačke , Vinogradi na sjeveru Bačke (2)