U Gradskom dramskom kazalištu Gavella u subotu, 27. travnja, u 19,30 sati održat će se premijera predstave ‘Mea culpa’, autora Branislava Glumca, u režiji Želimira Mesarića.
Nikad se ne zna kada vam sreća i ljubav mogu pokucati na vrata – poruka je novog dramskog teksta Branislava Glumca kojeg možete ovog vikenda pogledati u zabavnoj i inspirativnoj predstavi ‘Mea Culpa’. Ovo je jedna od rijetkih predstava koja se događa pod ratnim uzbunama, u vremenu kad su nada i vjera u ljudskost i sretniju budućnost rijetke pojave. No upravo će susret jednog muškarca i jedne žene pokazati kako ljubav ne treba savršeno mjesto i vrijeme i nije podložna vanjskim utjecajima. Bez mnogo nade u bolje sutra, arheologinja Marija primorana je raditi kao konobarica, a njezinu letargiju i beznađe prekida Luka, zarazno optimistični profesor latinskog i grčkog jezika. Povrede i životne nedaće nisu ga zaobišle, no njegov je životni pristup radikalno drukčiji od njezinog. Na njezin pesimizam on odgovara pjesmom i plesom, smijući će i svojim nedaćama i najmanjim sitnicama. Njegov novi razlog za sreću postaju njezine oči, njemu najljepše oči na svijetu. Nepopravljivo zaigrani Luka, polako otvara vrata koja je Marija u paralizirajućem strahu zatvorila… Luku i Mariju utjelovljuju dvoje izvrsnih mladih glumaca – Ivan Colarić i Lucija Dujmović, pod redateljskom i dramaturškom palicom Želimira Mesarića.
‘Mea culpa Branislava Glumca po žanru je dramedija, odnosno nešto između drame i komedije. Radi se o dvoje intelektualaca, životnih gubitnika koji se nađu u sred rata u jednoj gostionici na periferiji grada. U međusobnom upoznavanju i nadmudrivanju upoznavajući se pronalaze zajedničku mogućnost da krenu prema svjetlu na kraju tunelu. Predstava ima određeni happyend i čini mi se da je za ova post-biblijska i pred apokaliptična vremena ponuditi malo vedrine iz teatra sasvim primjereno’, poručuje uoči premijere redatelj predstave Želimir Mesarić.
Nema osobe koja se barem jednom nije našla u situaciji očaja i beznađa, u situaciji kada se činilo da se radost i veselje događaju u nekom dalekom univerzumu. I što učiniti onda? Kako izaći iz takve situacije i ponovno naučiti smijati se i živjeti? Odgovor je jednostavan. Potrebni su nam drugi ljudi.
‘U životu je najbitnije smijati se i kad je naj, najteže uvijek je bitno naći neki tračak svjetlosti u svemu oko nas. Rekao bih da je jako malo potrebno za sreću dvoje ljudi, a ova predstava pokazuje da je dovoljno da se dvoje ljudi čuje i da su spremni na korak naprijed u kojoj god su fazi života. I pokazuje da to svatko može napraviti, da to ne zahtijeva nikakav pretjerani napor. Nismo sami na ovom svijetu i ništa se ne vrti oko nas i tek s drugim čovjekom postajemo ono što jesmo, nešto mnogo više od naših sudbina’, istaknuo je izvsni glavni glumac Ivan Colarić o dubljem značenju uloge koju Luka igra u Marijinom životu.
Predstava ‘Mea culpa’ podcrtava univerzalnu istinu kako je zapravo jako malo potrebno za sreću i život u trenutku te koliko je važno otvoriti se i prihvatiti ruku koja nam se pruža.
‘U predstavi smo u nekom svijetu imaginacije, sreće i veselja, u koji Marija nekako polako povjeruje. Ona u stvari dopusti da se taj svijet otvori i prema njoj, a negdje je ostao daleko u njoj ukopan sve dok nije došao Luka i potaknuo da zajedno uplovimo u svijet mašte, pozitive i optimizma. Luka je kao neki spasitelj, svjetlo koje je ušlo u njezin život. On me vodi u svijet nade i poručuje da se tu i sad može dogoditi nada, tu i sad se može dogoditi veselje, sreća, zadovoljstvo, ples, pjesma i u trenu se naš život može gledati drugačije, može se živjeti drugačije’, dojmovi su glavne glumice Lucije Dujmović.
P.R. / Foto: Teatar Erato promo
