Prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu te nominiran za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg britanskog filma ‘Stari hrast’ stiže u domaća kina.
‘Postoji vrlo realna šansa da će mi ovo biti posljednji film u karijeri’, u jednom je intervjuu izjavio Ken Loach, jedan od najvećih britanskih redatelja posljednjih šest desetljeća koji je u 87. godini života snimio svoj novi film – humanističku dramu ‘Stari hrast’ koja od četvrtka, 14. ožujka, kreće s prikazivanjem u kinima diljem Hrvatske. Vlasnik triju prestižnih britanskih nagrada BAFTA te dvije Zlatne palme za remek-djela ‘Vjetar koji povija ječam’ i ‘Ja, Daniel Blake’, Ken Loach svakako spada u najnagrađivanije europske filmske autore uopće s preko stotinu osvojenih nagrada i priznanja na raznim međunarodnim festivalima diljem svijeta.
Njegovo novo djelo, film ‘Stari hrast’ nikako nije izuzetak. To je sveukupno petnaesti film u njegovoj karijeri koji se natjecao za Zlatnu palmu u Cannesu, inače najprestižnijoj nagradi kad su filmski festivali u pitanju i po tome drži apsolutni rekord – niti jedan redatelj s toliko filmova nije se natjecao u službenoj konkurenciji tog najuglednijeg međunarodnog festivala. Rijetko koji filmski autor može se pohvaliti s tolikim brojem kvalitetnih naslova koliko ih je Loach snimio tijekom posljednjih šezdeset godina. Na film ‘Stari hrast’ kojeg je napisao Loachov sada već ustaljeni scenarist Paul Laverty može se gledati i kao na završni dio neslužbene trilogije koja je započela spomenutim remek-djelom ‘Ja, Daniel Blake’, a nastavila se s odličnim ‘Oprostite mimoišli smo se’. Oba ta filma hrvatska je publika imala priliku vidjeti u kinima.
U filmu ‘Stari hrast’ radnja je smještena na sjeveroistok Engleske, u okrug Durham tijekom 2016. godine, inače nulte godine Brexita, a fokus stavlja na porast desnog ekstremizma koji se javlja kao odgovor na dolazak izbjeglica iz Sirije i drugih ratom razorenih zemalja. Tommy Joe Ballantyne koristeći dršku metle iznova i iznova ogorčeno pokušava namjestiti ‘K’, zadnje slovo naziva svog puba, koje se neumoljivo klati na pročelju. Ono se zadrži nekoliko sekundi, a potom opet sklizne u stranu – kao i njegova trošna birtija; ti pokušaji tek su privremeni popravak temeljito trule situacije. ‘Stari hrast’ posljednji je preostali pub u turobnom selu dokrajčenom zatvaranjem rudnika u 80-ima, od kada je broj stanovnika u stalnom padu. Posljedično, kuće su jeftine i dostupne, idealno utočište za Sirijce koji bježe od divljačkog rata, ali tek da bi se našli u žarištu novog neprijateljstva i ksenofobne napetosti među nepovjerljivim domaćinima. Što učiniti kada potlačeni postanu tlačitelji? Kako spojiti ove dvije naizgled različite skupine, a zapravo obje traumatizirane i ugnjetavane? ‘Stari hrast’ beskompromisna je drama vođena bijesom, empatijom i neugašenim idealizmom, krajnji dokaz da Loach nikada nije zastranio od svojih uvjerenja.
Nakon što je završio studij prava na Oxfordu, Ken Loach posvetio se režiji te na neki način kroz svoja djela postao glasom britanske radničke klase. Još od svojih najranijih filmvoa ‘Jadna krava’ iz 1967., odnosno ‘Kes’ iz 1969. godine pa sve do ‘Starog hrasta’, Loach se bavio temom društvenog realizma uronjenog u suosjećajnost, ali i srditost. Međutim, unatoč tome što su njegovi likovi u filmovima učestalo nesretni i mizerni, Loach ostaje optimistom. On u svojim uratcima želi vjerovati da su ljudska bića u svojoj esenciji dobronamjerna, bez obzira što je njihovo ponašanje formirano lošim društvenim okolnostima. I upravo je to duhovna srž filma ‘Stari hrast’ čiju okosnicu čini odnos između vlasnika puba i sirijske izbjeglice. Glavne uloge u filmu pripale su Daveu Turneru i Ebli Mari. Turner je inače bivši vatrogasac pa zbog toga film sadržava scenu u kojoj pripadnici lokalne vatrogasne postaje dođu u pub ostaviti namirnice. Redatelj Loach u nekoliko je različitih intervjua istaknuo da ‘Stari hrast’ nikako nije “politička optužba” već “jednostavna priča koja jednostavno reflektira sustav u kojem još uvijek postoje dobri ljudi”. Paul Laverty glavni je scenarist Loachovih filmova još od ranih devedesetih, a u ovom filmu – kao i u mnogima prije njega – odlučio se baviti gospodarskim, političkim i društvenim okvirima iz kojih proizlazi revolt prema migrantima: ‘S jedne strane taj je bijes legitiman, ali morate razmisliti o pravom krivcu i ipak imati empatije kako biste se stavili u cipele tih ljudi’, u jednom je intervjuu izjavio škotski scenarist.
Humanistička drama ‘Stari hrast’ na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem kritika filmske struke diljem svijeta do danas je skupila 77% pozitivnih ocjena kritičara što znači da je Loach snimio još jedan u nizu uspješnih i vrlo gledljivih ostvarenja. S filmom ‘Stari hrast’ Loach i Laverty željeli su se prvenstveno pozabaviti temom nade u zabačenom, zaboravljenom mjestu na sjeveroistoku Engleske, mjestu koje je nekad bilo sinonimom industrijskog rada, a danas uglavnom propadanja i nesloge među lokalnim stanovništvom. Ipak, unatoč svemu negativnom što okružuje okrug Durham, Loach i Laverty uspijevaju pronaći tračak optimizma za neku bližu budućnost što ‘Stari hrast’ svakako čini filmskim uratkom o kojem će se dugo pričati i koje će pronaći svoje mjesto na listama ponajboljih ostvarenja ovog velikog britanskog redatelja.
S.R. / Foto: MCF Hrvatska Promo
