Uzorna kaznionica: Stručno-izlagački skup

U Klubu Doma HDLU u Zagrebu održani su stručni-izlagački skup ‘Uzorna kaznionica’ i promocija istoimenog kataloga. Predstavljeni su rezultati projekta voditeljice dr. art. Melinde Šefčić, u okviru kojeg su u svrhu estetizacije i revitalizacije zatvorskog prostora umjetnice Monika Meglić, Ana Ratković Sobota, Vida Meić i Melinda Šefčić izvele likovne intervencije u Kaznionici u Požegi.Mia Maraković i Martina Miholić izvodile su radionice za zatvorenice, a sve s ciljem unaprjeđenja kvalitete života i međuljudskih odnosa zatvorenica, stvaranja nove, humanije, podupiruće i njegujuće okoline.

Nakon uvodne riječi Ivane Andabake, ravnateljice HDLU-a, i voditeljice projekta Melinde Šefčić, Ksenija Ivenčnik Blažević voditeljica Odjela tretmana zatvorenica Kaznionice u Požegi prenijela je doživljaje zatvorenica koje su bile uključene u projekt:
‘Lagana tjeskoba uzrokovana vremenom provedenim u zatvoru uzimala je danak među nama zatvorenicama i bile smo uživljene u sivilo životnog prostora te ga gotovo nismo niti doživljavale, a dolaskom na naš odjel, umjetnice su svojom pojavom s alatom i odjećom umrljanom razlivenim bojama te užurbanom živošću osoba sa slobode doslovce raznijele ustajalu energiju u koju smo bile uživljene pa nas je na mah impresionirala njihova transformacija od uglađenih dama kakvima smo ih doživjele na prezentaciji njihovih radova do domaćih cura u radnim odjelima što nam je jasno dalo na znanje da su djevojke došle vrijedno raditi.
Sve četiri od samoga početka su se svojski trudile međutim dogodila se nepredviđena situacija koja je zahtijevala puno više težačkog i neplaniranog rada. Naime, shvatile su da je prije oslikavanja odjela neophodno sanirati stare, zubom vremena oštećene zidove, a to je bio velik i za njih četiri neizvediv zahvat u predviđenom roku stoga smo im se odlučile pridružiti i pomoći im u radovima vodeći se pri tome činjenicom da se one ipak trude da bi nama, članicama zajednice, bilo ljepše i ugodnije u životnom prostoru. Pa smo i mi prionule poslu.
Vođene njihovim sugestijama i nepokolebljivim entuzijazmom kojeg su prenijele na sve članice zajednice, na uređenju odjela pomagale smo im u slobodno vrijeme, a vikendom smo radile od ranog jutra do kasne večeri. Mi, članice zajednice Uzor, uistinu smo vjerovale da smo sposobne zajedničkim radom uspjeti završiti projekt s umjetnicama u zadanom roku pa smo nastavljale raditi i kada bi one napustile Kaznionicu jer one su za razliku od nas, svako predvečerje morale napuštati prostor koji je bio naš privremeni dom, a njihovo radno mjesto.
Suradnja umjetnica sa zatvorenicama, snažna radna energija i pravilno raspodijeljeni radni zadaci, rezultirali su prekrasno uređenim i oslikanim odjelom koji je promijenio odnos zatvorenica prema samom prostoru u kojem borave jer smo postale življe, radosnije te čak češće i brižnije vodimo računa o higijeni svježe uređenog životnog prostora, a to nam je postalo iznimno važno jer ga želimo takvim održati što dulje.
Odjel zajednice Uzor uz velike napore svih nas uređen je do neprepoznatljivosti bez obzira na činjenicu da je nužno obaviti još radova i estetski primjereniji nego ikada prije. Razni motivi kojima je odjel oslikan jasno daju na znanje i najvećem laiku da za svaki ukus ima poneka opuštajuća i lijepa oslikana površina. Odnos među članicama zajednice je osjetno blaži, a razgovarajući smo zaključile kako je očito da se u primjereno uređenom prostoru i mi primjerenije ponašamo jedna prema drugoj, kao da smo opuštenije u vizualno vedrijem okruženju.
Stvarno nam je žao što su se umjetnice morale priviknuti na činjenicu da su zaključane i da ne mogu otići kad požele, a da je to ono čega su se najviše grozile, saznale smo kroz razgovor s njima jer smo puno pričale uz zajednički rad. Ipak, smo bile jedan vrlo dobar tim puna tri tjedna i na tome im hvala.’

HDLU / Foto: Juraj Vuglač


Tagged: , , , , , , , , , , , , ,