Knjiga u kojoj će se prepoznati brojni akteri naše političko-društvene zbilje.
Promocija knjige ‘Rat za enciklopediju’ Velimira Viskovića, u izdanju Vuković&Runjić, održat će se u ponedjeljak ,12. listopada u atriju Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu (19 sati). O burnim danima rađanja ‘Hrvatske književne enciklopedije’ uokvirenima u polemičko-memoarsko djelo uz autora govorit će Mani Gotovac, Anja Šovagović Despot, Igor Mandić, Branislav Glumac te urednica knjige Milana Vuković Runjić.
Rat za enciklopediju istinita je priča o tome s kakvim se mukama dovršavala ‘Hrvatska književna enciklopedija’, iz pera njezina urednika Velimira Viskovića. Priča je to o zavisti i ljubomori, podmetanjima i svađama u Leksikografskom zavodu od kojih su mnoge u vrijeme radnje (2007.) završile u novinama ili na televiziji. Drama sa zbiljskim, poznatim protagonistima, koja se čita poput krimića. I premda se u njoj često spominje mržnja, Visković nije napisao ogorčenu knjigu, nego onu u kojoj dobro – dovršena ‘Enciklopedija’ trijumfira nad zlim – onima koji su davali sve od sebe da je ne bude. S obzirom da je u središtu zapleta knjiga, Viskovićevo djelo možemo slobodno prozvati ‘Imenom ruže’ na hrvatski način, najavila je knjigu urednica Milana Vuković Runjić.
Još dok sam radio na ‘Hrvatskoj književnoj enciklopediji’ svojim sam suradnicama govorio kako ću jednog dana napisati knjigu o nastajanju te enciklopedije. Imali smo toliko osporavatelja, protivnika, čak neprijatelja! Doživljavali smo svakodnevna podmetanja, nailazili permanentno na prepreke, omalovažavanja, napade. U jednom se trenu Enciklopedija našla i pred gašenjem.
Braneći taj naš projekt, proteklih godina ispisao sam i objavio stotine stranica polemičkih tekstova. Ali mnoge stvari u tim polemikama nisam mogao reći. Neke se nisam ni usudio, jer bih time potpuno onemogućio naš rad. Naravno, strasti su se sada stišale; osnovni je cilj postignut, enciklopedija je tu; doživjeli smo i javna priznanja, dobili satisfakciju. I sam se pitam, ne treba li sve loše što nam se događalo zaboraviti. Ne obnavljati stare traume! No, oko tog projekta razvila se dugogodišnja javna polemika, koja je brojem sudionika i medijskim odjekom poprimila čudovišne razmjere. Za razliku od mojih protivnika, vrlo često nisam raspolagao mogućnošću odgovora; ova knjiga mi omogućuje da objasnim povode i kontekst svojih postupaka. Knjiga polazi od činjenica; dakako, činjenica kako sam ih ja vidio, i kako sam ih zapamtio. Trudio sam se, koliko sam god mogao i znao, i samoga sebe iz razdoblja kad se knjiga odigrava kritički motriti; ne tvrdim da sam baš uvijek bio u pravu, da nisam možda ponekad u strasti upotrijebio i neku pretešku riječ. A, naravno, uvijek postoji mogućnost da i akteri s kojima sam se sukobljavao ponude svoju verziju istine. Ali ovo je moja verzija!
(Velimir Visković)